Mostovi kao građevine oduvijek su fascinirali ljude. Književnost je puna čuvenih mostova, a o mostovima su snimljeni i mnogi filmovi. Sasvim sam, zapravo, siguran da među našim čitateljima nema puno onih koji nisu čuli za, recimo, čuveni Most uzdaha u Veneciji ili za Andrićevu ćupriju na Drini. U takvoj poviješću nadahnutoj priči i mi Duvnjaci imamo svoga višestoljetnoga kamenoga favorita. Radi se, naime, o Rimskom mostu na rijeci Šujici, koji svojim tvrdim kamenom i lukovima svima dokazuje da Duvnjaci tu žive stoljećima. No, ti opjevani i slavom ovjenčani mostovi, nisu naša današnja tema. Danas ćemo, naime, progovoriti o ovih nekoliko mostića u našem gradu.
Svi tomislavgradski mostovi i mostići još su uvijek tu. Svi su na broju, svi čvrsti, stabilni i svi besprijekorno ispunjavaju svrhu svoga postojanja. Preko svih naših mostova sigurno prelaze i pješaci i automobili. No, svi tomislavgradski mostovi imaju isti, lako rješiv nedostatak. Naime, sve ograde na svim mostovima u našem gradu godinama vape za nekoliko kilograma svježe boje. Ruku na srce, stanje nije toliko kritično kakvo je znalo biti. Uvjeren sam, dakle, da će taj mali nedostatak na proljeće biti ispravljen. Ako bi se, pak, mene nešto pitalo, a ne pita me se, ja bih na proljeće sve ograde na svim tomislavgradskim mostovima obojao u crvenu ili bijelu boju budući da su to službene boje grba i zastave našega grada.
Milan Vukadin/Tomislavcity
