“Ima nešto u punom mjesecu što natjera čovjeka, bio on pjesnik ili težak, da upre svoj pogled u njegov srebrni sjaj i razmišlja o sebi, o svom postanku, smislu i ulozi na ovom svijetu. I hiljade očiju tako gleda u mjesec i pita se. I priroda se tada glasnije čuje, kao da u tim tajanstvenim noćima želi da podsjeti čovjeka ko je i odakle je.” Ivo Andrić (1892.-1975.)
