Večeras su u Tomislavgradu, u zgradi Skupštine Hercegbosanske županije, promovirane dvije knjige pjesama Mije Tokića: deveta u nizu Konjanik i troknjižje Od zemlje do neba i dalje.
Knjige su izišle u izdanju Matice hrvatske i Naših ognjišta. O njima su govorili: Tomislav Majić, Vinko Šarac i Danijela Musić, koja je uz književni osvrt kazivala i Mijine stihove zajedno sa Zorom Stanić. Program je vodila Mateja Rožanković – Dilber.
Izvrsni književni prikazi kao i poticajne riječi fra Gabrijela Mioča koji se obratio uime izdavača te organizatora promocije Mate Kelave, uz dojmljive recitacije Zore i Danijele, dokaz su ljepote Mijina pjesništva, njegove snage i vrijednosti koju baštinimo kao svevremensku i općeljudsku, a našu.
U večeri koja bijaše pravo slavlje riječi, uživali su ljubitelji Mijine lirike. Bijaše tu dobre stručne riječi iz pera mladih predstavljača, odane i prijateljske u izlaganju duvanjskih promicatelja kulture, ali najbolje su godili krasnoslovi Mijinih stihovi.
S ljepotom Tokićeve dubokoumne lirike odlično su se uklopile i glazbene interpretacije Stipana Čurčića – Ćipe. Bila je ova večer – blagdan riječi, dar duvanjskoj publici u ovo predblagdansko vrijeme.
Na kraju je uslijedilo obraćanje autora u njegovu prepoznatljivu stilu. Blago i nenametljivo tekle su riječi Mije Tokića zahvalnosti za sve koji su pridonijeli objavljivanju i promociji njegovih zbirki, čovjeka koji je riječima posijao obilje ljepote po ovom našem Polju duvanjskom, i dalje.
Iva Bagarić/Tomislavcity
Sam vidaj svoje rane
Komu se slušaju tuđe nevolje
izazivaju mučninu
što drugo imamo
čime se pohvaliti
I samo šutim ko zaliven
Sam vidaj svoje rane
Ne prosipaj bisere na nedostojnim mjestima
Tko se pod tuđim krovom
pod tuđim suncem
ogrijao
Privij svoje rane
I ko bujica, nezaustavljiv
teci. (Mijo Tokić)
Foto: Tomislavcity
