U organizaciji Matice hrvatske Tomislavgrad večeras je u dvorani Skupštine HBŽ-a promovirana prva zbirka pjesama Ante Brajke Anteka “Krajobrazi duše“.
O autoru i knjizi govorili su prof. Marko Tokić i prof. Ivan Baković potvrdivši da je duvanjska književna čitanka dobila još jednoga lirskoga pjesnika.
Prof. Baković je ovom prigodom naveo riječi Božidara Petrača i dio njegovoga pogovora prve knjige Mije Tokića (Knjiga nemira) koji je zapisao nešto vrlo karakteristično za Duvnjake koji pišu i objavljuju književna djela: “Pisci, naime, koji potječu iz duvanjske sredine, od Duvna, neodjeljivi su od svoga zavičaja, ma gdje se našli i ma o čemu pisali, uvijek iz njihova pera izvire tlo iz kojeg su ponikli. Gotovo napasno zaoukupljeni svojom zemljom i svojom baštinom, drvenim vrijednostima, istinoljubivosti, dobrote i pravičnosti, uvijek izražavaju svoju, gotovo mitsku, privrženost svojim izvorima.”
Promocija Antekove knjige protekla je i u glazbenome ozračju pa su u programu nastupili Klapa sv. Jeronim, Marijan Mile Radoš, Karla Radoš, te autor knjige Ante Brajko Antek, inače i član spomnute Klape.
U ime nakladnika i organizatora promocije ove knjige govorio je prof. Mate Kelava. Moderatorica programa bila je prof. Marija Pavković Baković, a stihove je kazivala Zora Stanić.
Na koncu programa, nazočnoj publici obratio se Brajko koji je kazao da njegovi stihovi nastaju uglavnom dok je u društvu s prijateljima ili u šetnji prirodom. Zahvalio je svima na dolasku, kao i svima onima koji su pomogli da njegovi Krajobrazi duše ugledaju svijetlo dana. Tomu su najviše doprinijeli Marko Tokić i Ivan Baković.
Anteka Duvnjaci poznaju kao svestranoga čovjeka pa nije ni čudo što je ovaj događaj okupio njegove brojne prijatelje i sumještane.
Ovom prigodom objavljujemo dvije njegove pjesme:
Ban i ja
Jutro u mom kraju.
Usred polja, pored mosta.
Koliko vridi, koliko košta:
svježina, rosa, divno jutro…
Bit će lip dan…
Šetamo ja i Ban.
Žuti
(zatvara dućan
31.5.2022. A.D.)
Ne treba ni za čim žaliti
niti previše tugovati!
Iako život nosi radosti i tuge
kroz dane, godine duge.
Ne treba žaliti…
No ipak danas se u Šujici
spušta zastor na jednu priču,
način života. S ovim danom
Ugasnut će još jedna ljepota.
Ugasnut će jedna boja
danas je posljednji dan.
Gasne jedna svjetla farba
svoj dućan zatvara Barba…
Jedan od zadnjih dašaka
prošloga vremena, lijepa uspomena.
Gasne jedna topla priča,
zaspat će zauvijek
kao nedovršen san na ovaj dan..
Žuti, Barba, imena puno
to je jedan čovjek fin, gospodin,
neki ga zovu i Dean, James Dean,
a neki i Elvis P. zbog friza
Još jedno ime iz niza.
I tako jedna priča ide kraju,
tiho zastor na jedan način života
polako se spušta, čudan je život..
u mirovinu odlazi fin Marijanov sin.
Adio, kume, James, Elvis, Barba
čudesni su, Bože, tvoji puti…
…adio… … adio Žuti…
Tomislavcity
