Danas, 1. svibnja, obilježava se Praznik rada – blagdan koji je kroz povijest bio snažno vezan uz radnički pokret, ali i potrebu da se čovjek odmori od svakodnevnog rada. Iako se u bivšoj državi posebno naglašavao u ideološkom smislu, njegova suština ostaje jednostavna i bliska svakom čovjeku – pošten rad zaslužuje poštovanje, ali i predah. U katoličkom kalendaru ovaj dan nosi i dodatno značenje jer se slavi i spomendan svetog Josipa Radnika, zaštitnika radnika i obitelji.
Jedna stara fotografija iz sredine 1950-ih vraća nas u vrijeme kada se Prvi maj u duvanjskom kraju slavio na poseban, iskren i zajednički način. Snimljena na Segetu, prikazuje jedanaest blažujskih momaka i muškaraca iz sela, okupljenih u gaju, u šumi, daleko od svakodnevice.
Na fotografiji su Mahica, Mesud, Juso, Nikica Ančić, Neskan i Ante Radoš – Anta, brat Anđe Nevistić, vlasnice fotografije, uz još nekoliko Blažujana čijih se imena danas teško sjetiti. Upravo zato ostaje nada da će ih možda prepoznati njihovi potomci, unuci i praunuci koji će u tim licima pronaći dio svoje obiteljske priče.
Svi oni dolaze iz istog sela, s Blažuja, a povezuje ih i ljubav prema glazbi. Još je zanimljivije da je to malo selo prije sedamdesetak godina imalo vlastiti tamburaški sastav. Svirati su učili i vježbali u mejtefu, u samom središtu sela, a svoje su umijeće nosili i na ovakva druženja.
Na Seget su stigli prije zore, kako i priliči „prvomajskom uranku“. Sa sobom su ponijeli ono što se tada imalo i dijelilo – u košari su trveni sir, pokva, a vjerojatno i nešto pečenice, bravetine ili govedine. Uz njih su i pletenke, pletene boce s pićem. U rukama tamburice i gitare, oko njih priroda, a među njima pjesma i razgovor.
Posebnu vrijednost ovoj fotografiji daje i činjenica da su na njoj ljudi različitih narodnosti – i Hrvati i Bošnjaci, tada jednostavno susjedi i mještani koji zajedno slave, sviraju i dijele blagdan. To je slika jednog vremena u kojem su se ljudi, unatoč razlikama, znali okupljati i živjeti zajedno. Slika koja i danas nosi poruku kako bi trebalo biti.
U vremenu kada se mnogo toga promijenilo, ovakve fotografije vraćaju nas na jednostavne vrijednosti – rad, druženje, pjesmu i poštovanje među ljudima. I možda nas podsjećaju da Praznik rada nije samo datum u kalendaru, nego prilika da se prisjetimo kako su naši stari znali živjeti.
Slaven Nevistić / Tomislavcity
Foto: Anđa Nevistić /Privatni album
