Teče Ričina
Ričina, pitajte me za nju,
rijeka moje mladosti,
plitka, muljevita, tiha,
teče ispod Borčana,
od iskona, uvik, sada,
olovna su vremena ova,
prođe još jedna godina.
Kad govoriš grubo o njoj,
nisi dobra ni iskrena,
Ričina te uvijek čekala
iako poplavi sve njive, polje
nekomu dobro, drugomu šteta,
pa, što, Ričinu se pita.
Ričina, ledom okovana,
tako mi nedostaju njene vrbe
i moje selo Borčane,
mome srcu najdraže!
Ričina teče, nikad ne staje.
Milan Bojkić, Basel, siječanj 2026.
