Uz prolazak još jednoga najavljenog roka za izmjenu Izbornog zakona u BIH, pompozno prezentiranoga od strane predsjednika HDZ BIH – kao gotove stvari, pozornome promatraču u oči upada lakoća s kojom obmanjuje vlastite pobornike i birače. Hrvatski narod, po nekima, raspamećen šuti, ne talasa, jer može doći netko još gori za kormilo. Jer od gorega gori uvijek ima! Stanje obamrlosti traje evo skoro 20 godina, slično kad vuk prije pastira vidi, nego li on njega, pa ga “obzine”…
Piše: Tadija Ljubičić
Koji su razlozi ovoj letargiji?
Da se ne lažemo, Bošnjaci niti žele BIH konstitutivnih naroda, niti žele ulazak BIH u EU… Bošnjaci čekaju „Brku s Bospora“ koji bi ojačan stavio svoju šapu na Alijin “amanet”, a NATO pakt im odgovara kako bi dao Srbiji po prstima a i Hrvatskoj koja je već članica. Stoga nije prihvatljiva dernjava “secesijskih” medija kako Srbi prave imaginarnu zajednicu “Srpskog sveta” koja bi imala u svome sastavu R Srbiju, RS iz BIH, Crnu Goru i u perspektivi dio Hercegbosanske županije te nešto Sjeverne Makedonije. Imala bi pravo sarajevska politika na prosvjed zbog ovog nešto modificiranoga “Memoranduma III”. Da notorni Jusuf Pušina, onomad načelnik općine Ilidža, nije, ima skoro 20 godina, učlanio ovu općinu u “Uniju turskoga svijeta”. U njoj su osim Republike Turske još Turkmenija, Kirgizija, Azarbejdžan i Sj. Cipar. Navodno su sve te cjeline povezane-jezično (!?). Uzročno posljedično pojačan je rad na “amanetu” kroz svojedobno održavanje Erdoganove AKP u sarajevskoj Zetri o čemu Čovićev HDZ ni zuba obijelio nije. Da ne govorimo o učestalim posjetima udruge Milli Goeresh iz Njemačke koju prati Savezni ured za zaštitu ustavnoga poretka, pa i našoj domicilnoj županiji. Isto tako pojačano je djelovanje i “Sivih vukova”. Ali pošto u službama koje su dužne štititi pravni poredak (kakav-takav) BiH dolaze neverzirani uhljebi neprijatelji sekularne BIH imaju laku igru.
Srbi nisu odustali od tri općine HBŽ-a pa u njima županijska vlast nema skoro nikakva upliva. To je carstvo Baje Malog Knindže u kojemu se održavaju velikosrpski derneci. U kojima rodočelnik terorizma Gavrilo Princip ima obnovljenu kuću i muzej.
Pitanje je, dakle, što se događa s Hrvatima? Zašto, dočekavši pad komunizma, bježe s djedovine? I zašto unutar svoga korpusa nisu svi isti? Dvorski pisar Franje Tuđmana, akademik i partizanski borac, Ivan Aralica je počevši skoro pa kružno u svojim uradcima crtati vrijednije od manje vrijednih Hrvata BiH. Tako su mu “prva klasa” bili oni oko Mostara i Širokog. Druga liga su bili HBŽ-ovi Hrvati. Treća, koja je dala više velikana nego svi skupa, Središnja Bosna i četvrta Bihać, Sarajevo Zenica etc. etc. Po ovoj špranci je i HDZ uredio princip vladanja. Potkrjepljujem napisano! Sve odluke donose se u “Zoni jedan”. Sve javne tvrtke su tu. Nedavno uspostavljena TV HB je preslik Večernjaka u kojemu su intimusi šefa HDZ-a. Više oba medija donesu vijesti o oporbi među Srbima nego li o vlastitoj. Sve prijeratne uspješne firme u HBŽ-u su pokorene kako bi “vrjedniji” imali apsolutnu kontrolu nad krdom manje vrijednih zemljaka. Središnja Bosna funkcionira po principu da se drže pokornim od strane stranačkih tajkuna koji “hljeba daju”: Economic, FIS i ostali. Neće vladajući objasniti puku svome što našemu narodu znači Dolac na Lašvi! Niti tko je Dr. Nikola Mandić, najveći hrvatski političar BIH zadnjih 150 godina.
Naš narod ubi pohlepa i laž.
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
