Politička domoljubna desnica u Hrvata ne postoji. U institucijama a i izvan njih, sve se svodi na podaništvo HDZ-u s nakanom što boljeg uhljebljenja kukavnih frontmena ovih skupina.
Postoji i skupina drugih koje u Dalmaciji zovu ridikuli. To su oni koji se nakite insignijama k’o božićno drvce. Njihov najveći doseg je “izist’ dva kila pečenog” i polokat demežanu crnjaka uz popratno revanje. Slični su orkestru Gorana Bregovića “Za svadbe i pogrebe”. Ova hedonistička služinčad lutaju od ne mila do ne draga.
U Bosni i Hercegovini je istaknuti prijeratni član SKJ i kasnije UJDI-ja i najduže vladajući šef HDZ BiH eutanizirao slabašnu, ideološki neizgrađenu oporbu i utjerao ih u famozni HNS. Sve pod plaštom “pitanja svih pitanja” tj. izmjene Izbornog zakona. Ova “desnica” patološki pati za blizinom popularnog Ćiriličara i sve bi dala makar jednom bili na fotki blizu njega. Sporadično trabunjaju o demokršćanstvu, gostuju na televiziji RS-a podilazeći Dodikovim propagandistima. Katkad, u nedostatku vizije ulaze u pobratimstva s istoimenim strankama u RH koje su isto tako bezidejne i čekaju “sadaku” većih od sebe.
Po naputku Plenkovića i Čovića spriječili su ulazak Željka Glasnovića u Sabor RH. Glume oporbu prema HDZ BiH a njihovi su spavači i na njihovim jaslama. Služe za privid višestranačja u Hrvata. Nu, Moloh iliti najveća stranka ih je usisala i rasporedila pod svoje skute. Među njima nema persone koja se zna, može ili smije suprotstaviti onome koji manirom amazonske are “štrapa” o “euroatlantskim integracijama”, a ojađeni puk i još jadnija oporba šuti čuvajući bokun ubuđalog kruva koji im on k’o pascadim prezrivo baci.
Tadija Ljubičić
