U našem narodu zadržao se običaj da se na ovaj dan sije božićna pšenica, simbol novoga života. A oni koji to ne učine danas, pšenicu će posijati na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca.
Običaj je kod katolika u jednom dijelu svijeta, tako i kod nas da se na Božić na stolu i drugdje po kući postave posude s iznicalom pšenicom.
Lijep je to običaj. Lijepo je i vidjeti. Iznicala pšenica u posudi, postavljena na obiteljskom stolu, u sredini zime daje osjećaj života, nade, budućnosti.
Posuda: Posude za zasijavanje pšenice mogu biti različitih oblika. Najčešće se uzima okrugla, počesto i duboki tanjur za juhu. Posuda ne treba biti preduboka, možda ne više od pet cm.
Dan zasijavanja pšenice: U mnogim domaćinstvima običaj je da se pšenica zasijava na svetkovinu sv. Lucije (13. prosinca). Iako u nekim domaćinstvima pšenicu siju na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Kažu ako ne bi iznicala od Bezgrešnog začeća, hoće od sv. Lucije, valja ponoviti.
Način zasijavanja: Najčešće je u praksi najjednostavniji način, pšenica se stavi u posudu, sama bez zemlje, nalije se mlake vode, drži se jedno vrijeme (sat vremena, poneki ostave i duže) dok se pšenica ne nasiše vode. Kad se vidi da je pšenica nabubrila, višak vode se s naginjanjem posude iscijedi, posuda s pšenicom se stavi na svjetlo u toploj prostoriji. Svako jutro nalije se puna posuda vode i odmah se naginjanjem ocijedi, ako je potrebno može se zalijevati i u večer. Nije dobro da voda ostaje po dnu posude.
U nekim krajevima pšenicu miješaju sa zemljom i tako je pomiješanu stavljaju u posudu. U većini domaćinstava u Hercegovini stavlja se sama pšenica, bez zemlje.
medjugorje-info.com/Tomislavcity
