Travničko sjemenište “Petar Barbarić” bilo je 19. rujna domaćinom 23. Susretu dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tema susreta koji se sastojao od svete mise i radnoga dijela bila je “Svjedoci vjere” s naglaskom na Vrhbosansku nadbiskupiju, javlja KT.
Prije početka mise koju je uz koncelebraciju 70-ak svećenika predslavio nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić, rektor Sjemeništa preč. Željko Marić izvijestio je nazočne da će ova odgojno-obrazovna institucija od danas imati u trajnom posjedu moći Bl. Miroslava Bulešića. Popratne riječi biskupa porečkog i pulskog mons. Dražena Kutleše, pročitao je postulator kauze za proglašenje svetim Bl. Bulešića, preč. Ilija Jakovljević, istarski svećenik rodom iz župe Podmilačje.
Nemamo entuzijazma
Prigodnu je homiliju nadbiskup Vinko temeljio na tri riječi: euharistija, entuzijazam i ljubav. Najprije je ukazao na „sušu duhovnih zvanja“ koja je nastupila i u Vrhbosanskoj biskupiji što se vidi po malom broju sjemeništaraca. „Ono što će najviše privući nova svećenička zvanja jest naše sveto odnošenje prema euharistiji. Misu ne možemo samo ‘obavljati’ nego u prvom redu dostojanstveno slaviti i onda živjeti. Mlade ništa drugo u svećeništvo ne može privući kao svećenik koji radosno živi svoje zvanje“, rekao je kardinal.
Potom je istaknuo kako se među svećenstvom osjeća nedostatak entuzijazma. „Sekularizirani svijet, mediji i materijalizam ukrali su nam entuzijazam. Tako da se i kod nas osjeća nekakav umor. Potreban nam je novi zanos, a njega je moguće utemeljiti jedino u vjeri“, naglasio je nadbiskup te na osnovi misnoga čitanja iz tzv. Hvalospjeva ljubavi progovorio o ovoj bogoslovnoj krjeposti kao pokretačkoj snazi svećeničkoga zvanja.
„Ljubav prema Bogu, prema Crkvi i osobito prema ovoj mjesnoj Crkvi jest ono što nam je danas potrebno kako bismo svoju vjeru mogli potvrditi svojim djelima“, zaključio je nadbiskup.
Mučeništvo – svjedočanstvo vjere
Nakon mise uslijedio je radni dio u sjemenišnoj auli, koji je bio sastavljen od dva dijela: izlaganja na temu mučeništva i potom izviješća iz pojedinih institucija Vrhbosanske nadbiskupije.
Prvi predavač bio je dr. mons. Pavo Jurišić koji je izlagao na temu Crkva mučenika. Posluživši se knjigom Povijest poziva na odgovornost ukazao je na značenje termina mučeništvo i mučenik istaknuvši kako je riječ o onima koji su svoju vjeru posvjedočili vlastitom krvlju.
Nakon njega izlagao je mr. vlč. Pero Brajko koji je svoje, na arhivskoj građi utemeljeno, predavanje uokvirio naslovom Biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci svjedoci vjere tijekom II. Svjetskog rata 1941. – ’45 te 1945. – ’90. O stradanju katoličkoga klera, redovnika/ica kroz spomenuto razdoblju govorio je pod vidom tri teme: Svjedoci vjere do mučeničke smrti; Svjedoci vjere u komunističkom vremenu; Svjedoci vjere u redovitim pastoralnim aktivnostima Vrhbosanske nadbiskupije 1945. – 1990.
Treći predavač bio je preč. Ilija Jakovljević koji je govorio o svjedoku vjere – Bl. Miroslavu Bulešiću. Na osobit način ukazao je na društveno-politički i crkveni kontekst toga vremena. Istaknuo je kako su tijekom talijanskoga upravljanja Istrom od 1920. do 1943. protjerivani hrvatski i slovenski svećenici, a dovođeni talijanski. Blaženik je na jednoj strani imao talijanski fašizam, talijanske i potalijančeni biskupe, a na drugoj komuniste. Započevši s duhovnom obnovom doživljavao je velike uspjehe što je smetalo komunistima. Bio je potpuno na misaonoj crti Bl. Alojzija Stepinca. Kada je postao svjestan da bi mogao biti ubijen napisao je: „Moja osveta je oprost.“
“Najveći problem za njegovo proglašenje blaženim bila je, ne teološka nego, povijesna komisija u Rimu kojoj nije bilo jasno kako se jedan katolički svećenik može zalagati da Istra bude pripojena jednoj komunističkoj državi, a ne katoličkoj Italiji”, rekao je preč. Ilija spomenuvši kako je slučaj ipak “prošao” na glasovanju komsije tri naprema dva.
Izviješća iz vrhbosnanskih institucija
Uslijedila su kratka izviješća iz pojedinih institucija Vrhbosanske nadbiskupije. O Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i Fondu Međupomoć izvijestio je preč. Fabijan Stanušić. Između ostaloga spomenuo je da Vrhbosanska nadbiskupija ima 222 svećenika i jednog trajnog đakona: 12 je u diplomaciji i na poslijediplomskom studiju; umirovljenih je 39 (od toga je u Svećeničkom domu 19) te je zahvalio svima koji redovito podmiruju obveze prema Fondu međupomoći
O Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, o onomu što je napravljeno te što se ima u planu izvijestio je rektor preč. Josip Knežević. Spomenuo je kako je u toj instituciji trenutačno 35 bogoslova iz četiri nad/biskupije.
Preč. Željko Marić govorio je o Nadbiskupijskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku. Podsjetio je da se 2018. obilježava 130. obljetnica završetka izgradnje Zavoda i 20. obljetnica obnovljenoga rada. Također, istaknuo je da ove šk. godine nitko nije upisan u prvu godinu sjemeništa te da je u cijelom Sjemeništu samo Samo šest kandidata – tri za Vrhbosansku nadbiskupiju i tri za hercegovačke biskupije.
U izvješće o Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. uveo je ravnatelj dr. Šimo Maršić, a govorili su djelatnici Centra Valentina Gluvić i Josip Milanović koji su predstavili aktivnosti i volonterske akcije s osobitim naglaskom na Formaciju animatora i 72 sata bez kompromisa.
Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije dr. Mirko Šimić je nazočne upoznao s izgradnjom Doma za starije i nemoćne Dr. Ivan Ev. Šarić u Lugu kod Kiseljaka, istaknuvši da je plan ovu zgradu dovršiti do 2021. kada se slavi 90 godina organiziranoga Caritasa u ovoj mjesnoj Crkvi.
Radni dio susreta kojega je moderirao generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić, zaključio je vrhbosanski nadbiskup Vinko. Između ostaloga potaknuo je misnike da ulože napor u promociju duhovnih zvanja. Također je zamolio za bolju komunikaciju između župnika i središnjih ureda nadbiskupije te podršku nadbiskupijskim projektima kao što su tečaji priprave za brak. Podsjetio ja da su “zbirne mise” zabranjene i naglasio da ih se ne može uzimati. Na kraju je potaknuo na međusvećeničku solidarnost, bratsku komunikaciju, svećeničke duhovne vježbe i pisanje oporuke.
Susret je završen zajedničkim ručkom u sjemenišnoj blagovaonici.
