Blagoslovljeni vjerski predmeti poput krunice, raspela, kipova, maslinovih grančica i sl. nesumnjivo se nalaze u svakom katoličkom domu.
I dok maslinove ili palmine grančice neko vrijeme možemo koristiti kao ukras koji će nas podsjećati na Cvjetnicu te pobožnosti i odluke donesene u Velikom tjednu, doći će trenutak kada će početi trunuti te ćemo ih htjeti zbrinuti na ispravan način. Slično vrijedi i za blagoslovljene sličice i predmete koji više nisu za uporabu ili su trajno oštećeni.
O načinu postupanja sa spomenutim predmetima govori nam Zakonik kanonskog prava:
Neka se s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i neka se ne upotrebljavaju u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu. (Kan. 1171)
Katolička tradicija nalaže da blagoslovljeni predmeti koji više nisu u funkciji ili su trajno oštećeni, trebaju biti spaljeni ili pokopani. Nakon spaljivanja, pepeo je potrebno zakopati. Običaj vraćanja blagoslovljenih predmeta zemlji nastao je iz razmišljanja da svaki predmet blagoslovljen u Božje ime treba biti vraćen Bogu. Baš kao što se ljudsko tijelo pokapa i vraća zemlji.
Godine 1874. tadašnja Kongregacija za bogoštovlje objavila je odredbe za primjerene načine odlaganja blagoslovljenih predmeta. Svi platneni predmeti, odjeća ili oltarnici trebaju biti spaljeni, a pepeo zakopan. Slično vrijedi i za palmine i maslinove grančice čiji se pepeo može upotrijebiti i za pepeljenje na Čistu srijedu, prenosi Bitno.net.
Na mrežnim stranicama biskupije Superior stoji kako nije grijeh ako netko baci blagoslovljen predmet ili sakramental poput zavjetnih svijeća, vjerskih sličica, krunica, medaljica i palminih grana, ali da bi im, kao vjernici, ipak trebali pokazati dužno poštovanje te ih zbrinuti na gore navedene načine (spaljivanje i/ili pokapanje u zemlju) ili ih pokloniti/proslijediti nekome.
Što se tiče vjerskih predmeta koji nisu blagoslovljeni, ističu iz biskupije, njih je dopušteno baciti u otpad.
