Foto: Pixabay

Zazvoni mobitel, na zaslonu nepoznat broj, ali kad se javih-poznata osoba, Jelena. „Počastila“ me imperativnom zamolbom da odaberem i preporučim deset knjiga. Pokušah se izvući iz čiste lijenosti i rekoh kako sam ja zapeo u prošlom stoljeću i da moj izbor nitko neće čitati. Jelena  je spremno i spretno blokirala moju nevoljkost da u izboru nema nikakvih uvjeta.

Samo sam pisao i pisao, i došao do trideset knjiga, a treba deset. Onda pokušah odbaciti dvadeset i nije išlo, ta šteta je svake izbačene knjige. A onda ih pribilježih deset onim redom kako su mi padale na pamet. Potom zapisah od  prve do desete i uvidjeh da prva i ne mora biti prva, a deseta baš zadnja. I to riješih i izbrisah redne brojeve.

I ovo mojega popisa:

Mika Timi Waltari: „Sinuhe Egipćanin“. „Sinuhe“je roman za one koji vole zamašite romane od nekih tisuću stranica, a Waltari Finac koji je takvih romana povijesne tematike napisao gomilu. Radnja je u Egiptu za vrijeme faraona, ali ne iz perspektive faraona, nego liječnika Sinuhea. Po romanu snimljen film.

Alex Haley: „Korijeni“, opet nekih osamstotinjak stranica o robovanju američkih crnaca kroz niz generacija, od hvatanja pra…prapradjeda u Africi do samoga Haleya. Snimljena istoimena televizijska serija.

Pavao Pavličić: „Kruh i mast“. Pavličić ima niz takvih romana, a ovo su sjećanja na vrijeme bez kremova, vrijeme kada je namaz bila svinjska mast. Ako ćeš slani obrok posuta je paprikom, ako ćeš se zasladiti šećerom.

Jostein Garder: „Sofijin svijet“, u podnaslovu „Roman o povijesti filozofije“. Romanopisac je norveški pukovnik koji je shvatio da njegova kći Sofija ne voli filozofiju. Kada je prelistao udžbenik shvatio je zašto; taj i svi drugi udžbenici su bili tako suhoparni i dosadni. Njegova Sofija je glavni lik, a svi veliki filozofi „sporedni“. Preporučujem, shvatit ćete da filozofija nije niti dosadna, niti šupljiranje.

Fjodor Mihallovič Dostojevski: „Kockar“. Pisca neću predstavljati,  za koji god roman se mašite nećete pogriješiti. Ipak „Kockar“. Ako ste kockari ili na žalost imate takvoga u kući pročitajte.

Ephraim Kishon: „Kod kuće je najgore“. Ovaj humor je za one koji su u braku  i imaju djecu i za one koji će tek u to upasti. Čitajte sami jer ćete se iz minute u minutu hihotati, pa bi vaši bližnji mogli pomisliti da ste, ne daj Bože, malo otišli na kvasinu.

Irving Stone: „Agonija i ekstaza“. Čovjek piše romane o povijesnim osobama. Za svaki roman je proveo dugotrajno istraživanje i tek onda sjedao za pisaći stroj. „Agonija i ekstaza“  je o velikom Firentincu Michelangelu Bounarrotiju. 

Petar Miloš: „Priče rodijaka Ćipe“. Pa to smo mi; nevini i naivni, lukavi i neote kvarni i namjerno kvarni …nekad.  A izišao i natječaj za kratku priču. Ni kulturne vlasti nisu zaboravile Petra.

George Orwell: „Životinjska farma“. Kultna distopija koja nam se događa i danas. Svi smo jednaki, ali ima jednakijih među nama“ , ima konja, a ima i svinja.Tko nam je danas „Napoleon“?

Ivan Raos: „Vječno nasmijano nebo“.  Raos je poznat po „Prosjacima i sinovima“. Rijetki seriju nisu pogledali više puta. Mogu i „Prosjaci“ jer serija i knjiga nisu iste. Ipak, „Vječno nasmijano nebo“,  Rraosovo i sve druge dičurlije u Medovu Docu. Uglavnom se čitatelj smije, a pusti i pokoju suzu. 

Božo Krajina / Tomislavcity