U našem kraju običaj je da domaćin na Badnjak tijekom dana pripravi badnjake (cjepanice na koje se ureže križ) koje će navečer staviti u vatru, te pripremi vreću slame koju će prostrti po podu. Domaćin bi ušao u prostoriju i pozdravio riječima: “Na dobro vam došla Badnja večer”, na što bi ukućani odgovorili: “I s tobom Bog dao zajedno”. Ujutro na Božić krenu li bi čestitari od kuće do kuće po ulasku u kuću pozdravili bi riječima: “Na dobro vam došo Božić i porođenje Isusovo” na što bi ukućani odgovorili: “I s tobom Bog dao zajedno”.

Prvi obilazak je do ručka. Za ručak pale se tri svijeće, inače se pale i na Badnjicu za večeru i na Novu Godinu za ručak. Svijeće se gase poslije ručka, uz molitvu “Vjerovanje”, crnim vinom koje se namoči u kruh.

U duvanjskom kraju bi na Badnju večer, nakon polaganja badnjaka na vatru i prostiranja slame po sobi, pastir uzimao pogaču sriću i odlazio u štalu. Morao je paziti koja ovca prva ulazi u štalu, a koja zadnja. S pastirom odlazi i ostala čeljad, osim domaćina i onih najstarijih i nemoćnih.

Netko od čeljadi ponese u štalu bukaru vina i voštanu svijeću. Kad se svi saberu u štali, pastir upali svijeću i počne glasno moliti Boga. Molitvi se pridruže i ostali članovi obitelji koji su pastira dopratili u štalu. Molili su Očenaš, Zdravomarijo i Slava Ocu. Zahvaljuje se Bogu za darovano blago, za zdravlje blaga te za mir i ljubav u obitelji i svijetu. Kad završi molitva, pastir uzima u ruke bukaru s vinom i daje ovci koja je prva ušla da popije malo vina. Kad ovca uzme gutljaj – dva vina, onda pastir da vina i ovci koja je ušla zadnja. Potom isti pastir uzima voštanu svijeću i na čelu ovce plamenom svijeće pravi znak križa. Kad i taj obred bude završen, pastir uzima u obje ruke pogaču i da toj ovci malo kruha. Ovca uzima prvi zalogaj, a pastir držeći i dalje s obje ruke pogaču, stavi je nad ovcu i pruža je članovima obitelji da od nje lome po komadić. Lomljenje pogače počinje od najstarijega člana koji je tu nazočan. Pogača se lomi samo jednom rukom, i to desnom. Komad koji se odlomi od pogače, svatko će poslije pojesti za večerom.

Slično je bilo i u drugim dinarskim krajevima.

Božićnoj slami pridaju se apotropejske karakteristike. Ona se iz kuće iznosi treći dan Božića ili na Sv. tri kralja (6. siječnja) te se stavlja po granama voćki, maslina, ili se njome obavijaju ta stabla vjerujući da će tako biti sačuvana od bolesti i da će urod biti obilat.

Ugljen, pepeo i nedogorjeli badnjak, na blagdan Sv. tri kralja, iznose se i ostavljaju u vinogradu, voćnjaku, masliniku i sl. i služe kao zaštita od nevremena i za uspješniji rod. Hrvati su u Bosni i Hercegovini glavnju (neizgorjeli dio) badnjaka stavljali u sjemensko žito ili tor; zakopavali pod voćke; zaoravali u njive; a pepelom su zaprašivali kupus da ga zaštite od buhača; sipali bi ga stoci u hranu. U livanjskom su kraju Hrvati ogorak (ugarak) od badnjaka ostavljali do prvoga oranja, a tada su na njemu pekli kruh, koji bi orači na njivi pojeli.

Preuzeto sa seoničke stranice iz 2010. godine