Sjeti se upaliti svijeću

za one
koji su premlad i otišli iz naših života,

za uspomene
koje su počele blijediti,

za blizinu
koja nedostaje,

za prazninu
koja boli,

za neizgovorene riječi,
a toliko ih se nakupilo,

za mladost
koja je ugradila svoje živote
u tvoji i moj život,

za zahvalu onima
koji su vjerovali
da će sve biti dobro,

za snagu onih
koji su danas na rubu društva,
a ugradili su svoju mladost u našu slobodu,,

za nove živote i našu mladost,
koja želi živjeti život
za dar vjere
koji smo naslijedili,

za zahvalu Bogu
što nas neizmjerno ljubi
i daje nam milost da mu se vratimo
i nakon dugog lutanja
i traženja novoga puta,

za svjetlo nade i ljubavi
koje nas, u tihoj molitvi,
povezuje s njima u vječnosti.

fra Zvonko Benković