Zamisli svetu misu na kojoj mirišeš kolovošku travu iz velikih smotuljaka sijena, već opale jabuke i miris tepsije što se širi iz nedalekih seoskih kuća. Zamisli širinu ledine i hladovinu razlistanih krošanja koje su ti ostavili davno usnuli djedovi i bake. Zamisli vjeru u kojoj se slavi žena, majka nekog boga!?!
I zamisli da nisi sam i da s rijekom tebi istih ljudi tečeš baš tamo da je tražiš. Pa osim nje, na istom mjestu, nađeš cijelu Obitelj, njih Četvero. Sina joj, i Oca i Duha svetoga. Zamisli crkvicu pod brijegom i narod čijem pastiru je ime Sretan. Osmijeh i glas čije zaraze se ne bojiš već joj ideš ususret. Zamisli Majku u čiji zagrljaj stanu svi s one ledine. Uh, zamisli da je sve to baš tebi namijenjen dar. Ne zamišljaj. Doživi. On je već tvoj. Čeka te dolje, u radosnom seoničkom Getsemaniju. Samo ga trebaš dohvatiti. Na njemu se zahvaliti.
Marko Pašalić/Tomislavcity
