Piše: Stipe Ćurčić/Tomislavcity
Jeste li primijetili da nekako u posljednje vrijeme živimo bolje? Sretniji smo, a da ne govorim kako sigurnim koracima idemo u svjetliju budućnost. Svi smo opušteniji, zdraviji i raspoloženiji otkako svrgnuše onoga američkog ognjištara Trumpa.
A što je najvažnije i ona zvijer od virusa konačno bi mogla biti ukroćena, jer cjepivo je stvoreno. I ne samo to, moći ćemo birati kojim ćemo se cjepivom cijepiti. Samo ima jedan problemčić, trebamo čekati, čekati i čekati…
Ali mudar čovjek je strpljiv čovjek. Pustimo prvo da se cijepe bogati, jer lijepo se kaže: „Kad oni kašljucnu, sirotinja dobije upalu pluća“.
Bez obzira na to što je virus sve slabiji, jačaju mjere na bliskom Zapadu, samo ne znam protiv koga. Jesu li te mjere protiv virusa ili protiv nas koji smo izvan zidina toga zemaljskog raja?
Inače, jedinstven je osjećaj prijeći hrvatsku granicu. Jer ako ćeš u „Lijepu njihovu – nimalo našu“, najprije pokaži negativan PCR test. Nakon toga slijedi detaljan pretres. Ne daj Bože da netko prenese komadić suhoga mesa, sira ili koju kutiju cigareta više. Što ćemo, tako se to radi, pogotovo svojoj braći. Neki dan prijatelj mi se potužio kako su ga vratili s granice, a meni drago, pa mu kažem: „Neka su te vratili, jedan više ovdje“.
Jer i kod nas ovdje je vrlo zanimljivo. Evo, npr. nedavno je naša županijska Skupština raspravljala o stanju u zdravstvu. I da bi nama bilo bolje, zastupnici su zaključili da će nešto zaključiti. Iako mi jako dobro znamo da nam je zdravstvo bolesno, bez obzira na to što imamo puno vrsnih liječnika, pogotovo u politici.
Možda nam se ponekad tako ne čini, ali život je ipak lijep…
Imamo kisika, bez kojega ne bi mogli nikako, imamo vode, bez koje bi mogli vrlo kratko, a imamo i hrane, bez koje bi mogli izdržati nešto malo dulje.
A kako ćemo izdržati ove mjere i namjere kreatora globalizma, to je neka sasvim druga, nimalo bezazlena, priča.
