Puče moj, nekada mi se čini da ljudi hodaju nebom, a ne zemljom, i to naglavačke. A kako i ne bi, kad je sve na ovome svijetu obrnuto, izvrnuto i navrnuto.
Piše: Stipe Ćurčić Ćipa/ Tomislavcity
Sve je na ovome svijetu u istini drugačije od onoga što ljudi misle. Kad mislimo da smo ružni, onda smo lijepi. Kad mislimo da smo lijepi, upravo smo tada najružniji. Što mislimo da imamo, to ustvari nemamo i to nam je najveća nesreća. Ono što mislimo da nemamo, to nam je najveći dobitak. Kada nas smatraju jadnima i bijednima i kada nigdje nismo priznati, ni poštovani, budimo sigurni da je to naše najveće blago i zato ga nikada ne rasipajmo.
Sve je na ovome svijetu obrnuto: ljudska shvaćanja i ljudska ponašanja. Nemojte mi reći da ovo niste već doživjeli. Susreli ste starmalu djecu, kao i djetinjaste starce, muškaraste žene i ženskaste muškarce. I to dakako nije sve. Svi se rodimo s nekim talentima, obrazujemo se za drugo zanimanje, a radimo sasvim treći posao.
Hajdemo i dalje dokazivati kako je sve obrnuto, navrnuto i izvrnuto. Jedemo ogromne količine hrane, nesvjesni da ta ista hrana jede nas. Sretni smo što posjedujemo nekretnine i novac, a to je ustvari laž. Te iste nekretnine i novac posjeduju nas. Volimo i ljubimo zlato, ne shvaćajući da su i zlatni okovi, samo okovi. Ne mislimo o zdravlju dok nas ne snađe bolest. Nad svima nama bdije kletva narodne mudrosti: „Dabogda imao, pa ne imao“.
U većini životnih postupaka najčešće držimo do forme, zanemarujući sadržaj. Kada se događaju tragedije, to se nas ne tiče, jer tragedije se događaju drugima. Ne pada nam na pamet da imamo mozak, dok ne dobijemo moždani udar. Ne čujemo otkucaje vlastitoga srca, dok nas ne složi infarkt.
I nije teorija zavjere. Doista ovim svijetom vladaju luđaci i pohlepnici, koji misle da su bogovi i da će njihovo vrijeme trajati vječno. Tako je mislio i onaj ludi Aleksandar. Ali u njegovom pohodu na svijet, spriječio ga je jedan obični komarac.
I dok se ova zeleno – plava kugla ili ploča vrti, prljavi nam govore o čistoći, moralne nakaze kroje nam zakone, a oni koji brinu o čovječanstvu, negdje usput izgubili su čovjeka.
Opora je ova moja zbrkana besjeda, ali neka je, baš me briga. Pridodat ću još i ovo. Ako vas netko optužuje za nešto i upire prstom u vas, budite sigurni da je upravo on kriv za ono što pripisuje vama.
Što se mene osobno tiče, ne optužujem i ne osuđujem, samo pomalo seciram.
