Piše: Stipe Ćurčić Ćipa/Tomislavcity
Volim Uskrs. Tih je i lagan. Volim uroniti u dan Posljednje večere i muku Velikoga petka, jer tada se isplačem za cijelu godinu. Volim Bijelu subotu, Vazmeno bdijenje i susret s Uskrslim u mirisima, bojama i tišini uskrsnoga jutra.
Zahvalan sam Bogu što se, za razliku od Božića, ovaj blagdan nije u tolikoj mjeri iskomercijalizirao. A nije zato što ljudi koji promiču zapadne vrijednosti, vladavinu prava, pravo na ubojstvo, nemoral i ostale opačine bježe od svake boli i patnje. Oni priznaju samo sretan kraj ili kako mu vole tepati na imperijalnom jeziku „happy end“.
A kad smo već kod kraja, s obzirom na sve što se trenutno događa u svijetu, vjerujem da se većina od nas pita je li ovo kraj. Iskreno, ne znam, ali slutim da bi mogao biti početak kraja. No, što god bilo, ne brinimo se tjeskobno, jer mi vjerujemo u Isusa koji je uskrsnuo i koji će doći suditi žive i mrtve i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Zato se ne bojmo ovih gospodara koji će umrijeti zajedno sa svojim kraljevstvima.
Kraljevstvo koje će živjeti je kraljevstvo slobodne djece Božje. Ta djeca se mogu igrati i zabavljati šarenim jajima i čokoladnim zečićima, svjesni da je ipak janje izvorni simbol Uskrsa. I na kraju vremena Janje će postati pastirom koji će nas povest na tihane vrutke blaženstva.
Pogledajmo u Sunce, u nebo, u zemlju, u sve što je stvoreno, a stvoreno je radi nas i za nas. Zato, radujmo se Uskrsu.
Želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs!
