Piše: Stipe Ćurčić Ćipa/ Tomislavcity
Nebo, otvori se! A i ti zemljo, šta čekaš? Ne mogu vjerovati svojim ušima, očima i ostalim osjetilima. Znao sam da sam najbolji čovjek na svijetu, ali ovo što su mi priuštili moji sugrađani je stvarno za ne povjerovati.
Da uzgred rečem, čovječanstvo je tisuću godina čekalo moj dolazak na svijet i opće je poznato da ni prije mene, a ni poslije mene neće majka roditi ovakvoga kao što sam ja. No, da se ne hvalim i ne ističem svoje, inače, neupitne kvalitete, prijeđimo na stvar. Ovih dana čitam novine, otvaram portale, slušam radio, gledam televiziju i slučajno naletim na jednu anketu u kojoj se biraju najbolji među nama. Pregledam rezultate, kad ono tamo imam što i vidjeti. Na prvom mjestu ja, na drugom mjestu ja, na trećem mjestu opet ja. Pročitam ponovo, misleći da me netko zaj….., kad ono doista i stvarno, ja prvi, ja drugi, ja treći. I ne samo to, i na ostalim mjestima ja. Pa čemu se čuditi. Svatko normalan zna da sam ja to zaslužio, ali budući da sam skroman, nekako bi mi bilo draže da se barem netko našao ispod mene. Naravno, iznad mene, nema šanse. Ali ruku na srce i jesam najbolji. I narod je to dakako prepoznao. Svi se trude raditi za opće dobro, a ja, jer sam najbolji i najpametniji, radim samo za sebe. Svi se trude i nastoje svojim nesebičnim zalaganjem ljudima što više olakšati život. Oni ne znaju da je to pogrešan put. Zato ja znam kako treba. Ljudima treba što više otežati život, kako bi se mučili i patili, jer samo će te na taj način poštovati i cijeniti. Moji suparnici u anketi zalažu se za gospodarstvo, zdravstvo, školstvo, šport, kulturu, socijalu i ostale besmislice. A ja se zalažem da svega toga nema, jer čega nema, bez toga se može.
Nije da se hvalim, ali u ovoj našoj zajednici svi znaju da sam ja glavni savjetnik našim političarima, intelektualcima, umjetnicima svih vrsta, krupnim i sitnim lupežima, snobovima i kičeraj majstorima, proizvođačima opijuma za narod svih konfesija, a u slobodno vrijeme i običnim malim ljudima. A velikima sam zaprijetio da mi ne dolaze na oči. Ima toga još što bih mogao reći o sebi, ali skromnost, poniznost, siromaštvo, te moja duhovna i tjelesna čistoća ne dopuštaju mi da se razmećem svojim, inače, neupitnim kvalitetama i dobrim osobinama, jer, budimo iskreni, loših i nemam. Uostalom, anketa je sve to potvrdila.
I stoga, srdačno molim aparat za zaštitu državnoga poretka neka priprijeti anketateljima da im više ne pada na pamet praviti bilo kakvu anketu, jer ova je „vrh vrhova“, kako to u žargonu voli reći naša mlađarija. I ne samo to, ne bi bilo uopće zanimljivo, ako se već unaprijed zna da ću ja pobijediti.
