U domaćem glazbenom krajoliku rijetki su autori čiji stihovi uđu u kolektivnu svijest i zadrže se ondje desetljećima. Vjekoslava Huljić, spisateljica i autorica glazbenih tekstova, nesumnjivo je jedna od njih. Nazivana majkom hrvatske estrade, iza sebe ima gotovo 700 autorskih djela koja su obilježila karijere brojnih izvođača, od Magazina i Jelene Rozge do Petra Graše i Olivera Dragojevića. No iza te impresivne brojke krije se tiha i nenametljiva figura žene koja je uvijek radije birala pero nego pozornicu, piše portal Zagreb.info.
Vjekoslava Huljić nedavno je proslavila 62. rođendan, a iako je rođena u Tomislavgradu, kao dvogodišnjakinja se s roditeljima doselila u Split, gdje i danas živi sa suprugom Tončijem. Još kao djevojčica shvatila je da je pero njezina lutka, njezin balon, sve ono što djeca vole. U tom pogledu, do danas je ostala djevojčica koja se hvata pera kako bi iz mašte istresla neku pjesmu ili priču, sve ono zbog čega bi je možda, u drukčijim okolnostima, osuđivali.
“Kad pišem stihove na glazbu, kad čujem pjesmu, izazove mi određenu emociju i doživljaj. Otprilike znam kako bi pjesma trebala izgledati, o čemu pisati. Naravno, postoje zakoni metrike i okvir u koji trebam uklopiti riječi. Treba u malo vremena reći sve. Kad pišem knjige, potpuno sam slobodna i neopterećena vremenom i okvirima. Radnja me nosi, pa kamo stignem i kad stignem. Mogu se dati od kraja, izmišljati do mile volje. Divan je posao pisati i izmišljati, što je pomalo san svakog djeteta: izmišljati, a da ti nitko ne prigovara zbog toga. Pisanje podrazumijeva i malo istraživanja, ako pišeš o postojećim ličnostima i događajima. Sve u svemu, vrlo živopisno putovanje. A radno mjesto ti je unutar duše i na svakom komadiću zemaljske kugle. Bez putovnice”, opisala je jednom prilikom.
Uvijek s bilježnicom
Bila je šutljivo dijete, a i danas vrlo dozirano komunicira s medijima, za razliku od supruga koji je medijski znatno eksponiraniji, što ne umanjuje Vjekoslavinu ulogu u desetljećima zajedničkog stvaralaštva, još od početaka grupe Magazin. “Uvijek je uz mene tekica. Kad ti se nešto vrti po glavi, moraš to odmah zapisati. Ako to ne učiniš, zaboravit ćeš”, rekla je jednom. Taj nalet inspiracije ponekad je uhvati i usred noći, kao i njezinu kolegicu Alku Vuicu, pa nije čudno što su mnogi stihovi koje znamo napamet nastali upravo u polusnu.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje.
