Sa zapada jedna priča
Grad se budi iz sna
Gube se noćne sjene
Sunce se rađa
Na trgu su golubovi i neke žene.
Zvone prvi tramvaji
Kroz jutro i ulice
Vozi me tramvaj šestica
Do Voltaplatza, zadnje stanice
U blještavilu i sjaju grada
Srećem bogatstvo i bijedu
Pred trafikom prosjak jedan
Daj mi gospodine franku jednu.
Moje ruke su bijele od gipsa
Ne, doktor nisam
Svi moji snovi vise
Na zgradama od stakla i pliša.
Sve ove bijele fasade
I mramorne kupole do neba
Djela su Duvnjaka naših
Orošenog i ponosnog čela.
Milan Bojkić/Tomislavcity
Foto: Ilustracija
