Ranko Kordić, u Grudama poznatiji kao Roki, napustio je siguran posao u tvrtki kako bi se u rodnoj Tihaljini u potpunosti posvetio poljoprivredi i proizvodnji oko 150.000 sadnica povrća godišnje.
Iako je imao brojne ponude za odlazak u Njemačku i Ameriku, osobito zbog vještina u bravariji i zavarivanju, Kordić ističe kako o odlasku nikada nije ozbiljno razmišljao.
Presudila je privrženost rodnom kraju i želja za nastavkom obiteljske tradicije duge više od četiri desetljeća, a njegovu priču snimio je Mario Brkić u novoj reportaži za “Glas Hercegovine“.
Obiteljski posao i tradicija
Ranko je poljoprivredu naslijedio od djeda i bake, a kasnije su posao vodili njegovi roditelji. Danas je on nositelj proizvodnje u kojoj sudjeluje cijela obitelj – od supruge koju je, kako kaže, uspio dovesti iz grada u selo, do šure, oca, majke, braće i sestara.
Kordić ističe kako mu je najveći izazov nepovjerenje okoline; ljudi često sumnjaju da mlada osoba može samostalno postići takve rezultate, dok mu sam rad ne predstavlja problem.
Njegov radni dan u jeku sezone počinje u pet ujutro kako bi se biljke zalile prije jakog sunca, a često završava tek u ponoć.
Proizvodnja bez državnih poticaja
U Kordićevim plastenicima trenutno se nalazi širok asortiman:
- 13 vrsta rajčice,
- paprika,
- krastavci,
- tikvice,
ali i specifične kulture poput:
- mini lubenica,
- bamije i
- batata.
Unatoč velikom obujmu posla i registriranom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG), Ranko navodi kako potporu države ili lokalne vlasti dosad nije osjetio.
Kordić objašnjava kako dosad nije ostvario značajniju potporu države zbog skromnih subvencija za proizvodnju rasada u grudskoj općini. Ističe da uz opseg posla koji obavlja nema vremena za opsežnu administraciju, osobito kada su poticaji minimalni.
Planira otvoriti obrt za proizvodnju sadnica kako bi formalizirao radni staž i pokušao ostvariti bolju suradnju s institucijama.
Kvaliteta ispred uvoza
Kordić svoje sadnice prodaje na kućnom pragu te na tržnicama u Tomislavgradu, Posušju i Livnu. Naglašava kako se domaći uzgoj ne može mjeriti s uvoznim, posebno onim iz hidropone.
Kordić smatra kako kupci i dalje cijene domaći proizvod i trud te ističe da kvaliteta olakšava borbu s konkurencijom na tržištu. Njegove su sadnice prilagođene vanjskim uvjetima jer ih noću ne drži pod najlonom, što biljkama olakšava prilagodbu nakon presađivanja.
Povratak mladih u Hercegovinu
Kao otac dvoje djece, Kordić primjećuje pozitivan trend povratka ljudi u Tihaljinu. Iako je broj stanovnika u selu pao ispod 1.000, raduje ga što se u školama ponovno povećava broj djece.
Mladima poručuje da ostanu na svojoj zemlji jer se, uz trud i rad, od poljoprivrede može živjeti. Smatra kako je ljepotu Hercegovine šteta napuštati te vjeruje da bi veći broj mladih poljoprivrednika značio i snažniju zajedničku borbu za bolji položaj na tržištu.
