U Tomislavgrad će u subotu, 28. ožujka u 19 sati u kinodvorani Kulturno-informativnog centra biti predstavljena nova zbirka pjesama „Između tri točke“ autorice Marije Pavković Baković. Tim povodom razgovarali smo s autoricom o temama koje otvara u knjizi, procesu nastajanja zbirke te o samoj promociji.
Marija, što nam donosi nova zbirka pjesama „Između tri točke“?
– „Između tri točke“ je zbirka pjesama koja je tematski, kao i prethodna knjiga, „Čekanja“, vrlo hibridna. Multiplicirani slojevi značenja se konstantno isprepliću i međusobno prožimaju. Međutim, ciklusi pjesama, ipak tematski čine svoje. Tako bi se prvi ciklus pjesama – „In memoriam“ mogao klasificirati kao pečat, spomenik, oda … osobama koje su formirale kako mene osobno, tako i sva mjesta u kojima su „nesebično doprinosili“. Proustovskom metodom, određene stvari, mjesta i pojave asociraju na kobne trenutke prošlosti u kojima su osobe iz prvog ciklusa pjesama trajno, fizički, ali ne i duhovno, nestale iz naših života.
Drugi ciklus pjesama – „Frekvencije apsurda“ progovara o apsurdnom i nelogičnom poretku brojnih stvari kojima smo okruženi, a koje su posljedica konfuznog društvenog sustava u kojemu živimo i djelujemo. Pjesnički subjekt kojega sam kreirala u knjizi, glas je jedne buntovne generacije, moje generacije, koja izražava revolt protiv nametnutih konvencionalnih okvira u kojima mediokriteti pronalaze put do nezaustavljivih visina, dok intelektualne kvalitete ostaju zatomljene u prostoru „između“ – sputane kojekakvim sustavnim manipulacijama i iživljavanjima.
Treći ciklus pjesama – „Plavi utorci“ kontekstualizira ljubav u najširem smislu riječi – od zabranjenih do trivijalnih odnosa, zatim ljubavi prema određenim gradovima, mjestima ili stvarčicama koje podsjećaju na neponovljive, filmične životne situacije, nabijene snažnim entuzijastičnim impulsom koji mnoge fikcije pretvara u fakcije. „Plavi utorci“ pulsiraju kišnom svakodnevicom koja pere i skida različite maske koje svakodnevno stavljamo da bismo se uklopili u životne maskembale. S druge strane, „Plavi utorci“ kroje i brojne putove do vlastitih predjela sebe za koje nesvjesno znamo da ipak u nama postoje.
Naslov knjige nosi snažnu simboliku. Što za vas predstavljaju „tri točke“?
– Tri točke inače simboliziraju nedovršenost. Međutim, točka sama po sebi simbolizira konkretnost, zaokruženost cjeline. Tako da moja knjiga kontekstualizira sve ono što se nalazi između i prve i druge odrednice točaka – oksimoronski – nedovršene dovršenosti. Kontesktualizira i naša svakodnevna bivanja „između“ stvarnosti i želja, sadašnjosti, prošlosti i budućosti, između različitih stavova, promišljanja, osjećaja, odabira, ponašanja itd.
Kako je tekao proces nastajanja i objavljivanja knjige?
– Imala sam veliku podršku sviju koji stoje iza ove knjige; urednika i recenzenta Abida Jarića, recenzente Srećka Marijanovića i Dariju Mataić Agičić, dizajnera Amara Zahiragića, nakladnika HKD Napredak itd., ali prije svega moje obitelji i prijatelja. Njihova podrška koja je snažno prisutna još od ranih, književnih početaka je snažan doprinos svemu što radim, tako i ovoj knjizi. Sjećam se kad mi je prvi put pjesma objavljena u jednom književnom časopisu. Reakcija mojih prijateljica je bila toliko emotivno snažna, da je intenzitet te i još brojnih, kasnijih njihovih reakcija i danas vrlo živo prisutan u mom sjećanju i srcu.
Kako biste predstavili svoje književno stvaralaštvo i kojoj se publici ponajprije obraćate?
– Ja sam pobornik književnih tekstova koji ne podcjenjuju čitateljevu maštu. Stoga, nastojim stvarati književnost koja će pružati različitu recepciju i interpretaciju mojih tekstova. Ne preferiram ograničavanje čitatelja na moja neka, osobna mišljenja, osjećanja ili iskustva. Radim uvijek na tome da stvaram ono što će u čitatelju potaknuti putovanja u vlastite, zatomljene kutke sebe, ili da kritički propituje nametnuta mišljenja ili istine. Nastojim da moji tekstovi budu otvoreni širokim interpretacijskim mogućnostima te da ih sami čitatelji dovršavaju, nadopunjavaju i pridaju im, svakim novim čitanjem, novo značenje, spoznaju, osjećanje.
Bavite se različitim područjima književnosti – od poezije i proze do književnih kritika i uređivanja knjiga. Što vam je najizazovnije?
– Najzahtjevnije od svega toga mi je pisati književne kritike i recenzije te uređivati knjige, iako od svega – to je ono što najviše prakticiram i najviše volim raditi. Najzahtjevnije je zato što podrazumijeva veliku discipliniranost, rokove, uzimanje u obzir brojnih segmenata itd. Međutim, pruža mi veliku satisfakciju i zadovoljstvo. Poezija je prostor slobode, vrlo uvjetovane, istina, ali ipak – slobode. To je moja prva ljubav. Proza mi je vrlo poetična i kratka, iako je nagrađivana, mislim da trebam na njoj poraditi. Dramske tekstove nisam nikad pisala jer gajim veliko strahopoštovanje prema drami, proizašlo iz velike ljubavi prema kazalištu. Ali, u drami sam se okušala režirajući neke predstave, u srcu će mi zauvijek ostati „Patnje starog Marula“ – naših, sjajnih, prošlogodišnjih maturanata. Lektura izlazi izvan mojih kreativnih okvira, a predstavljanja i moderiranja su postala dio mene, raduju me svi izazovi koje oni nose.
Što publika može očekivati na promociji knjige u Tomislavgradu?
– Željela bih zaista da moja knjiga na promociji dopre do što većeg broja čitatelja. Nastojat ću organizirati zanimljiv sadržaj pa se nadam podršci i dolasku mojih sugrađana. 28. ožujka, subota, u 19h, kino-dvorana KIC-a. Promociji će prethoditi i izložba slika Vidljivi i nevidljivi Camino, prikladna ovom, korizmenom vremenu, tako da u planu je svakako jedna umjetnički dinamična subotnja večer u našem gradu.
Tomislavcity
