Generalna skupština UN-a donijela je rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Tim povodom u Srbiji i BiH se podigla politika do ekstaze. I uspjeli su u tome povući jedan veliki broj stanovnika ovih država. Srbi iz Srbije i iz RS-a su doslovno “podivljali” već na samu ideju da se takva rezolucija nađe na dnevnom redu, a kamo li prihvati. S druge strane Bošnjaci su u ekstazi zbog same procedure ali i prihvaćanja Rezolucije.

Piše: Ivo Ćurković

Pravo pitanje je i jednima i drugima, zašto? Presudom Haškoga suda nepobitno je utvrđeno da se u Srebrenici radilo o genocidu. I to je činjenica slagao se netko sa tim ili ne. Osobno mislim da je još na nekoliko mjesta u BiH bilo genocida ali sud je donio odluku samo za slučaj Srebrenice. To, hoće li političke elite Srba prihvatiti takvu presudu apsolutno je nebitno. Oni je ne mogu mijenjati. Ne mogu je čak niti negirati jer to nije u njihovoj nadležnosti. Verbalno je mogu osporavati ali time samo pokazuju koliko su u zaostatku za europskim pa i svjetskim civilizacijskim tijekovima.

Najzanimljiviji je šou koji je napravio Vučić. On je trenutno isturena pesnica velikosrpske politike ili srpskog sveta. On nije lider koji o ovome odlučuje. Uvjek je bio mali, bilo Šešeljev, bilo SANU, bilo SPC ili drugih koji su zaista donosili odluke. Njegovo izigravanje klauna na Generalnoj skupštini je krajnje komično a smijala mu se čak i njegova savjetnica za medije koja je sjedila odmah iza njega. Međutim, njegova predstava je bila namijenjena domaćoj upotrebi. To se vidjelo odmah po usvajanju Rezolucije. Po Beogradu su formirane kolone automobila sa srpskim zastavama koje su trubile i iskazivale veselje jer je eto Srbija opet pobijedila. Čudni neki svati. Srbija je politički poražena a Rezolucija nije donijela ništa novoga.

S druge strane kod Bošnjaka vladala je napetost. Pitanje je bilo hoće li biti dovoljno ruku za usvajanje Rezolucije. I rezultat glasovanja pokazuje da je zabrinutost bila opravdana. Manje od polovine članica Generalne skupštine glasalo je za Rezoluciju. To je veliki problem. Kada se radi o genocidu ili ratnom zločinu onda bi za ovakve rezolucije moralo biti puno više država. Sa 84 glasa Rezolucija je usvojena ali ostaje gorak okus kako je to ipak manji broj od onoga što se očekivalo i što bi po prirodi događaja trebalo biti. Šezdeset i devet država je ostalo suzdržano. Zanimljivo i veliki broj islamskih država. Nije mi jasno zašto su ostale suzdržane. Devetnaest država je glasalo protiv Rezolucije. I za neke je potpuno jasno zašto. Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Kuba itd. iz svojih odnosa sa Srbijom. Možda je bolje reći iz kontre SAD-u i EU-u. Neke su bile protiv jer se i na njihovom području događa ili se u nedavnoj prošlosti dogodio genocid pa onda i strah od iste osude. Uglavnom “pobjeda” nije onakva kakva se očekivala a niti poraz ne znači baš nešto novo.

 

 


Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.