Kako je veliki broj Hrvata u BiH na neki način vezano uz Hrvatsku red je da se napiše u nekoliko riječi i o stanju u Lijepoj našoj. I mora se reći da u Hrvatskoj postoji tinjajuće stanje nezadovoljstva. Prije svega izraženo kroz gotovo plebiscitarno nepovjerenje prema političarima, političkim strankama te državnom aparatu. U različitim anketama čak preko 70 posto anketiranih redovito se izjašnjava kako Hrvatska ide u pogrešnom smjeru.
Piše: Ivo Ćurković
Počet ću s premijerom Plenkovićem i njegovim pričama za malu djecu. Prije tri godine kada je HDZ po drugi put pobijedio na izborima osvojio je oko 615.000 tisuća glasova što je u odnosu na broj birača bilo tek oko 13 posto od ukupnog broja. S tih 13 posto HDZ je s koalicijskim partnerima, koji svi skupa nisu imali više od 1 posto glasova, formirao Vladu. Koliko je to legitimno ostavljam svakome da prosuđuje. Ali je jasno da je mala skupina uhljeba u državnom aparatu te u tijelima regionalne i lokalne uprave i uhljebi u javnim poduzećima i dijelu ustanova odredila da Hrvatska mora biti ovakva kakva jeste. Ne da bude bolja, brža, naprednija već samo da pliva na površini bez mogućnosti da se odlijepi od startne pozicije.
Preispitivanje stanja u državi ovih dana započelo je plakatom za skorašnje obilježavanje žrtve Vukovara te o eurozoni i Schengenu. Vukovar bi morao biti vrhunac iskazivanja domoljublja. Međutim, svima je poznato kako je HDZ još za trajanja obrane grada napravio veliki broj gadosti i prema Vukovaru i vukovarskim braniteljima. Samo ću dvije stvari spomenuti. Prvo je nepriznavanje braniteljskog statusa pripadnicima 204. brigade, dakle samim Vukovarcima iz nikad jasno objašnjenih razloga. Drugi navod odnosi se na HDZ-ovo postupanje prema zapovjedniku obrane Vukovara Mili Dedakoviću Jastrebu. Sjetimo se kako je on nakon izvlačenja iz Vukovara uhapšen i odveden gdje su ga pripadnici snaga sigurnosti, na nekoliko lokacija, doslovno prebili i premlatili. Čovjek je ostao invalid koji se ne pojavljuje u javnosti a nema ga niti u medijima. Navodno je u opkoljenom i razorenom Vukovaru spremao državni udar. Takva kvalifikacija je u najmanju ruku suluda ali ona pokazuje koliki je strah vladajuća elita imala ukoliko bi izgubila vlast. Također su pokazali što stvarno misle o braniteljima i njihovom mišljenju.
Vezano uz Vukovar spomenut ću kako je 2013. godine HDZ napravio dvije kolone i time pokazao da Kolona sjećanja nije za one izvan HDZ-a. U Vukovaru sam bio i nemam više namjeru ići sve dok se ovakva situacija ne promjeni. Pijetet prema žrtvi Vukovara mogu izraziti i u svojoj kući upalivši svijeću i pomolivši se. U istoj koloni s Plenkovićem i njegovim neokomunistima i kriminalcima iz Vlade i Sabora ne želim biti.
To se isto odnosi i na Penavu i njegovu ekipu. I oni nastavljaju HDZ-ovim stopama. Bitni su oni a ne Vukovar. U to ime su spremni lagati, izmišljati, podvaljivati i to u ime navodno Vukovaraca. Ne vjerujem im niti jednu riječ. To što oni rade je redikulozno i stvara zaista crnu sliku o braniteljima. Nije u pitanju HOS već je u pitanju sukob HDZ-a i DP-a te lažljivaca, manipulatora i nesposobnjakovića Plenkovića, Medveda i Penave.
Za narednu godinu najavljeni su čak troji izbori. Oni za europarlament, predsjednički i parlamentarni. Izborna kampanja traje već neko vrijeme i opet se radi o nizu obmana. Tako je Plenković, do prije petnaestak dana, naglašavao kako je hrvatski ulazak u Euro zonu te u Schengen vrhunsko postignuće njega samoga i njegove politike. Međutim, svaka medalja pa tako i ova ima i drugu stranu. Val izbjeglica je sve veći i sve više pritišće zemlje EU-a. Da bi se on zaustavio Italija, Austrija i Slovenija su uvele stroge mjere na svojim granicama te srušile Schengen. Odjedanput nema jedinstvene Europe, nema slobode kretanja ljudi, kapitala, ideja i svega onoga čime su se vladajući hvalili. Da situacija može biti i gora pokazuje i činjenica da su tri nabrojane država izvele i vojsku na granice i na ulice gradova. E, to baš i nije europski i o tome treba šutjeti. Hrvatski premijer se samo jedan put o tome izjasnio i rekao kako to ipak nije kraj Europe. A da li je kraj Europe onakve o kakvoj nam je on pričao nije rekao.
U Hrvatskoj bjesni i inflacija. U početku je bila naracija kako se radi o svjetskom procesu i da je Hrvatska mala i kao takva ne može puno učiniti da se taj proces zaustavi. Kako se kriza smirivala tako je inflacija padala. Navodno da pada i u Hrvatskoj. Možda, ali građani Hrvatske to ne osjete.
Vladajući se ovih dana hvale kako je inflacija samo malo manja od 6 posto. Ali ne spominju činjenicu da je ona u EU pala ispod tri posto i ima trend daljeg pada. Ekonomski stručnjaci su već davno rekli kako na inflaciju utječe i uvođenje eura. Naravno da je HDZ odbijao i pomisao na takvo što. Oni su tvrdili da će cijene porasti za maksimalno 0,2 posto što je bila obična laž. Uvođenje eura u Hrvatskoj je donijelo povećanje cijena, bar prehrambenih proizvoda u rasponu od 50 d0 100 posto. To što su u istom periodu jahte pojeftinile za 1 posto a cijene najluksuznijih automobila ostale iste nemože opravdati laži oko eura i inflacije. U EU je još čitav niz država koje nisu uvele euro. Neke od starih članica, kao Švedska i Danska te novih Poljske, Češke i Mađarske nisu uvele euro strahujući upravo od ovoga što se u Hrvatskoj dogodilo i još traje. Ceh plaćaju obični građani te sve veći broj onih koji žive kao sirotinja i ispod granice siromaštva. Ali Plenković opet ima rješenje. Od Nove Godine ide nova reforma poreznog sustava po kojoj će zaposlenima plaće, u prosjeku, rasti 17 eura. E to će hrvatske građane spasiti od siromaštva.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
