Otkad se pojavila ratna situacija na Bliskom istoku rat u Ukrajini gotovo je pao u zaborav. A tamo se i dalje gine i razara. Ukrajinci nisu uspjeli ovoga ljeta gotovo ništa napraviti u protuofenzivi. Crte fronte su nepromijenjene. A sada su Rusi, osokoljeni ukrajinskim neuspjesima, pokrenuli svoju ofenzivu i na nekoliko točaka linija sukoba je neizvjesna.
Piše: Ivo Ćurković
Na Bliskom istoku, a u tom kontekstu treba promatrati sukob Židova i Palestinaca, je uzavrela situacija. Prema mnogim analitičarima moguć je sukob većeg intenziteta i na većem teritoriju. Mnogi smatraju kako iza sukoba stoji Rusija. Njen interes je da odmakne svjetsku pažnju s Ukrajine a zapadne saveznike razvuče na dugačku i veliku frontu. Uvlačeći i druge u sukobe, prije svega Iran i arapske zemlje Rusiji će biti lakše a Ukrajini teže.
Kod nas u BiH kao i u našem susjedstvu situacija se komplicira. Napeto je na granici Kosova i Srbije. Napeto je i u Crnoj gori. A i kod nas je situacija vrlo složena. Srbija pošto-poto želi srpsku zajednicu općina na sjeveru Kosova svesti na nešto što se u BiH zove Republika Srpska. Na taj način, nadaju se, dobit će instrument neprestanog dizanja napetosti i nestabilnosti što bi moglo štetiti interesima Kosova ali i cjelokupnog tamošnjeg stanovništva.
U Crnoj gori još nije formirana Vlada iako je od izbora prošlo četiri mjeseca. A i kad će biti još se ne zna. Vlast preuzimaju srbočetnički elementi. Jedan od crnogorskih četničkih vojvoda se smatra glavnim kandidatom za mjesto predsjednika Skupštine. A crnogorski Albanci s njima vrlo usko surađuju. Zašto to čine nikome nije jasno. Ono što je jasno je kako Srbija, a preko nje i Rusija imaju svoje prste u ovim prljavim rabotama.
A u BiH je pojačano vrenje. Na sudu u Sarajevu pojavio se Milorad Dodik kojemu se sudi po više osnova. Na sudu, koji inače ne priznaje, izigravao je klauna nastojeći dokazati nemoć suda. Ali i sama činjenica da je došao govori kako je on samo najobičniji blefer. Ono što me je zaista iznenadilo je zazivanje prokletstva na sve Srbe koji ga ne slijede. Različite nacionalne vođe su tijekom stoljeća kletve i prokletstva zazivali u različitim situacijama. Sjetimo se i najpoznatije kletve među Hrvatima. One kralja Zvonimira. Međutim ta je kletva, po svemu sudeći, samo običan mit. Nema stvarno uporište u povijesti i nigdje u dokumentima se ne spominje. Srpske kletve su vezane uz Kosovo polje i srpski poraz od Turaka. I u kasnijim stoljećima kod Srba je kletva prisutna. Eto, za njom poseže i Dodik. U dvadeset i prvom stoljeću u političkim obračunima ovakvo što reći je zapravo pokazatelj političke zaostalosti samog političkog vodstva ali i onih koji ih slijede. Dodiku je ponestalo argumenata, nestalo je i povoljnog okruženja u kojem je mogao manipulirati i onima u RS-u, u BiH i u Srbiji. Da bi dobio na ozbiljnosti posegnuo je za proklinjanjem. Zdravorazumski rečeno posegnuo je za idiotarijom.
Međutim, u Srba to nije jedina idiotarija na nacionalnom okupljanju. Proteklih dana je u Beogradu osuđena žena koja je bojom oštetila mural posvećen ratnom zločincu Mladiću. I umjesto da se crtači murala kazne za uzdizanje ratnog zločina kažnjava se osoba koja je rekla ne zlu. A u Beogradu još i više idiotarija. Tamo je otvoren i muzej ratnom zločincu Draži Mihajloviću: četniku, fašisti i koljaču. I u Srbiji kao da vrijedi pravilo što većeg zločinca to mu više počasti. Ovakve stvari, od proklinjanja pa do četnikovanja služe i za nacionalno okupljanje. Ako se tome pridoda Kosovo i Crna gora i kod nas bi ratni bubnjevi mogli početi udarati. Mada mislim da u samoj BiH rata teško može biti. Ali faktore sa strane ne treba podcijeniti.
U nekoliko mjesta širom Europe zabilježeni su teroristički događaji od kojih je onaj u Briselu najjače odjeknuo. Kao posljedica toga je dio europskih zemalja suspendirao Schengenski sporazum i zatvorio granice. Nama je najzanimljivija analiza talijanskih obavještajnih organizacija koje tvrde da na Balkanu postoji dvadesetak skupina islamističkih ekstremista i da oni predstavljaju ugrozu za Europu. Kažu da ih je najviše na Kosovu i u Albaniji ali i da ih ima u BiH. Jezgru im čini oko petstotina bivših pripadnika ISIL-a. Među njima su i spavači koji čekaju priliku da naprave zlo i posiju smrt.
I za kraj pitanje koliko su svi ovi događaji, od Ukrajine preko Rusije, Irana, Arapskog i muslimanskog svijeta do Balkana povezani i što nam oni zapravo u bližoj ali i daljoj budućnosti donose?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
