Proteklih tjedan dana u BiH su obilježile obmane i laži. Najviše prašine se podiglo oko ISIL-ovih ćelija u središnjoj Bosni i vojnih trenažnih kampova koje vode Rusi u istočnoj Bosni. Za jednu ili drugu tvrdnju nitko nije ponudio ništa više od obične prazne priče. Dokaza nigdje. Međutim, svima je jasno da i jedna i druga priče imaju svoje korijene. Problem je što se one koriste poluistinama i služe za zaluđivanje ionako dezorijentirane javnosti. A možda se pokupi i koji politički poen.
Piše: Ivo Ćurković
Još uvijek neutvrđeni broj BiH državljana sudjelovao je u redovima ISIL-a u ratu na području Sirije i Iraka. Dio njih je tamo i poginuo, dio je ostao na tom području ili je pobjegao na druge lokacije na Bliskom istoku a dio ih se i vratio u BiH. Proveden je nekakav nadzor nad povratnicima koji je rezultirao i sudskim progonom malog broja islamskih ekstremista. I oni koji su dobili zatvorske kazne, a ima i takvih, već su izišli iz zatvora. Pozornost je izazvao jedan od sudionika u bliskoistočnom ratu koji se nakon desetogodišnjeg izbivanja vratio u BiH.
S obzirom na postojanje nekoliko skupina islamskih vjernika koji svoju vjeru upražnjavaju na poseban način, a koji se može povezati s ekstremistima, lako je konstruirati opasnost od takvih skupina. Koliko je ona realna to je druga priča. A realna je ako država ne čini ništa ili čak pomaže ovakve skupine. Na području BiH od takvih skupina još uvijek nije bilo veće opasnost. Bilo je incidenata ali usmjerenih protiv svjetskih moćnika što ne znači da u jednom trenutku ne može prijeći i u prijetnju drugim i drugačijim žiteljima BiH. Srpske vlasti su iskoristile ovakvu priliku i pokazale kako postoji strah od islamskog ekstremizma ali za to nisu ponudile nikakve dokaze.
Ministar obrane BiH, Zukan Helez, lupio je kontru. U jednom javnom istupu optužio je srpske vlasti da organiziraju nekakve kampove za obuku paravojnih jedinica i sve to pod okriljem Rusa. Nije ponudio nikakav dokaz mada je tvrdio da posjeduje dokumente i fotografije. Čak je i naveo i neke lokacije kampova. IZ RS-a su reagirali vrlo burno negirajući ovakve izjave. Međutim, sam ministar unutarnjih poslova RS-a Siniša Karan izjavio je da kampovi postoje ali da se radi o vježbama postojeće policije. Naveo je kako svaka policija na svijetu provodi vježbe pa tako i ona RS-a. Tako da od cijele ove priče ostaje gorak okus manipulacije s javnosti a u korist opstanka nesposobne i kriminalne skupine na vlasti.
Moramo reći da je proteklog tjedna u posjetu BiH bio i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg. On je inače sin bivšeg norveškog ministra vanjskih poslova koji je jedno vrijeme bavio se i problemima u Hrvatskoj i BiH. I nije ostao u nekom pozitivnom sjećanju. Ovaj put Stoltenberg je u BiH naglasio i ponovio NATO-ovu podršku teritorijalnoj cjelovitosti BiH te mirnom rješavanju postojećih problema. Također je dao potpunu podršku visokom predstavniku Schmidtu. Za posjeta Beogradu vidili smo svu bijedu srpske politike. Vučić se toliko ulizivao Stoltenbergu da je to bilo, i za nas koji sa strane gledamo na ovaj posjet, gadljivo.
25. novembra (ovo je namjerno napisano ovako) obilježen je Dan državnosti BiH. O njemu ne bih puno jer je sve napisao kolega Božo Krajina. Ono što bih još dodao je teška nostalgija za propalom državom i propalim vremenom. Navodni antifašizam je odlika totalitarnog sustava i jednoumlja. I jao ti ga se onima koji na tom propalom projektu grade svoju sadašnjost i budućnost.
A demografija upravo pokazuje koliki su razmjeri katastrofe vlasti kadrova proizišlih iz antifašizma i totalitarizma. Objavljeni su podaci kako sada u BiH živi manje od tri milijuna stanovnika. Koliko točno teško je reći a i za procijeniti. Popis stanovništva je bio prije deset godina a sam popis je ličio na lakrdiju i rezultati su sumanuti. Demografi sada kažu da je prije rata u BiH živjelo oko četiri milijuna i tristo tisuća stanovnika. Po njihovim procjenama u ovih trideset godina broj stanovnika se smanjio za miliju i pol. Razloga je više. Prvo rat pa potom etničko čišćenje pa iseljavanje koje još uvijek traje. Moram reći i da su Hrvati najveće žrtve ovih procesa.
I za kraj jedna navodno kulturno povijesna vijest. U Sarajevu je predstavljena Historija Bosne i Hercegovine. Šest knjiga koje se predstavljaju kao kulturno i vrhonaravno djelo za cijelu BiH. Međutim, to ne mogu prihvatiti kao tako. Knjige navodno predstavljaju povijest na području BiH od prahistorije pa do Daytonskog sporazuma. Urednici, a njih je deset svi su Bošnjaci i nema niti jednog Srbina niti Hrvata među tim urednicima. Knjige nisam imao u rukama ali nigdje nije objevljeno tko su autori pojedinih poglavlja pa da se točno vidi šta je tko pisao i kako. Ono što je zamjetno je sama izjava sa promocije ovog “kapitalnog” djela kako se radi o državotvornom djelu. Ta izjava odmah povlači vrlo negativne konotacije, naravno političke. A kako u ovoj državi ništa nije racionalno tako se i ova Historija može uzeti s tim predznakom.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
