Izbori za Hrvatski sabor su prošli. Izborni rezultati se znaju i skoro za sve su lošiji od prošlih izbora ili lošiji od očekivanja. Ono što je posebno je činjenica da svi izražavaju zadovoljstvo jer su navodni pobjednici. Naravno da je to laž. Svi imaju lošije rezultate i nitko njima nije zadovoljan. Ove sadašnje priče služe za zadržavanje svojih pozicija i pozicioniranje pred predstojeće slaganje saborske većine i nove Vlade.
Piše: Ivo Ćurković
Pa pođimo redom. Ovo su izbori sa izuzetno velikom izlaznošću, jednom od većih u ovih trideset i nešto godina hrvatske demokracije. U odnosu na prošle parlamentarne izbore čak je 550.000 više birača bilo na biralištima.
Relativni pobjednik izbora je HDZ koji je osvojio 61 mandat u novom sazivu Sabora. Kao i drugi, HDZ se hvali velikim uspjehom. Međutim brojke pokazuju nešto drugačiju situaciju. HDZ je osvojio šest mandata manje nego na prošlim izborima i za ovakvu stranku, koja je bila na vlasti, to je sigurno neuspjeh. Točno je da su dobili 720.000 glasova što je 100.000 glasova više nego na prošlim izborima ali je ovaj put izlaznost bila neusporedivo veća. Uz to HDZ je dobi i 100.000 glasova manje nego prije osam godina, kada je Plenković prvi put vodio HDZ jer su tada, uz bitno manju izlaznost osvojili preko 800.000 glasova. I po svim kriterijim, osim onih koje forsira vrh HDZ-a, ovo je neuspjeh. Ali, tko to smije reći Plenkoviću.
Nekakve rijeke pravde ili crvene rijeke su također doživjele neuspjeh. Njihovim brojkama se ne treba zamarati. Ali ipak nekoliko riječi. Osvojili su jedan mandat više nego na prošlim izborima ali su ovaj put imali i širu koaliciju. Mada su priželjkivali puno širu koaliciju lijevih političkih opcija to im nije pošlo za rukom. Sa svoja četrdeset i dva mandata teško da mogu do sastavljanja Vlade a previranja u stranci su već počela.
Domovinski pokret je treći po broju mandata ali i stranka koja neće dugo ovakva trajati na političkoj sceni. S trinaest mandata jesu prevaga u formiranju nove Vlade ali su u raskoraku između svojih načela i svoga programa i želje za vlašću. Već u izbornoj noći dva koalicijska partnera su se povukla nezadovoljni reakcijama na izborne rezultate i gaženje predizbornih obećanja. Zapravo DP ima jedanaest zastupnika. Ali i takav je vrlo zanimljiva udavača. Govori se i o podjelama unutar same stranke i jasno je kako će u ovoj vodi HDZ vrlo lako naći dio zastupnika koji će mu omogućiti formiranje nove vlade. To je i poraz Penave kao formalnog i Radića kao neformalnog šefa stranke. S druge strane čuje se kako dio vrha stranke nije zadovoljan niti činjenicom da su očekivanja bila više od dvadeset zastupnika i da je ovo podbačaj za koji bi netko trebao snositi odgovornost.
Most je skupio jedanaest mandata od čega dva pripadaju Suverenistima. Njihov najveći intelektualni potencijal, bračni par Raspudić, je prošao ali nije uspio povući veći broj biračkog tijela pa je i njihov uspjeh polovičan. I oni kalkuliraju kako bi mogli sudjelovati u novoj Vladi. Vrlo je malo šansi za to ali se oni drže toga dok ima nade mi smo tu.
Možemo je, po njima postigao veliki uspjeh, ali realno su i dalje ostali nitko i ništa na cjelokupnoj političkoj sceni. Imaju značajno, za njih, veći broj zastupnika ali su oni uglavnom iz Zagreba i okolice i tek jednu zastupnicu iz osme izborne jedinice, Istra i dio Primorja. U ostalim dijelovima Hrvatske oni nemaju glasačko tijelo niti članstvo a čini mi se niti ambicije da se prošire. Zanimljivo je kako su oni zapravo osvojili više glasova od Mosta ali u konačnici imaju manje zastupnika.
Ostali mandati su očekivano otišli dvjema lokalnim strankama te novoj menadžerskoj stranci.
Ono što je obilježilo izbore je dvojac koji naizgled nije sudjelovao na izborima. To je Ustavni sud te predsjednik Milanović. I tu se nalazimo u rascijepljenoj situaciji. Ustavni sud, koji nije sud i nemože suditi umješao se u izbore na strani HDZ-a. Time je pokazao kako je produžena ruka dosadašnje vladajuće stranke ili su o tome odlučivali kumovski odnosi na relaciji Šeparović, Bačić i Šeks. Odluka Ustavnog suda da Milanović kao predsjednik ne može sudjelovati na izborima je problematična iz više razloga. Prva je što Povelja o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda izričito kaže kako u demokratskim društvima svatko ima pravo birati i biti biran. Ne navode se nikakve iznimke. Kako je ta povelja iznad ustava jasno je kako su povriđena prava Milanovića. U njegovu korist ide i činjenica da su i prijašnji predsjednici države vrlo aktivno sudjelovali u predizbornim aktivnostima. Tako je i Kolinda Grabar Kitarović vrlo aktivno sudjelovala u kampanji. I pokojni predsjednik Tuđman je sudjelovao i to tako da je bio nositelj svih HDZ-ovih listi. Kažu da se ustav promijenio. I jeste ali činjenica ostaje kao i ljudska prava. Još je veće zlo što taj isti Ustavni sud donosi presudu, mada to nije u njegovoj nadležnosti kako niti nakon izbornog procesa Milanović nemože biti novi premijer. Mada nastojim pratiti događanja još mi nije jasnio niti gdje piše zašto. Čini se kako je Ustavni sud ušao u osobni obračun sa Milanovićem što je demokratska katastrofa.
S druge strane Milanović je napravio greške u koracima. Ili je trebao dati ostavku i aktivno se uključiti u predizbornu kampanju ili je trebao šutiti i nakon izbornih rezultata reći što misli. Naravno da je ovo dvosjekli mač. Da je šutio nekakve crvene rijeke ne bi dobile niti ovoliko glasova pa bi sastavljanje nove Vlade bilo nemoguće. A dati ostavku, njemu sa ovakvim ego tripom očito nije padalo na pamet. Zato se hrvatska javnost jako podijelila da je moguće pucanje cijelog društva po šavovima. U normalnim demokratskim društvima ne spominje se državni udar, ne suspendira se pravo pojedinca i druge situacije koje se ovdje događaju.
Već odavno tvrdim da u Hrvatskoj politici postoje tri velika zla koja ovo društvo i ovu državu vuku nazad. I ne daju da normalno funkcionira. To je prije svega Izborni zakon. On je za ovakvo malu državu i ovako mali broj glasača, a čiji broj i ne znamo, poguban. Postojanje dvanaest izbornih jedinica s ovakvim pravima nacionalnih manjina ne postoji nigdje u svijetu. Također nigdje u svijetu nema toliko prelazaka iz jedne stranke u drugu nakon izbora. To je jasan pokazatelj političke trgovine i kriminala pa onda imamo legalnu ali ne i legitimnu vlast.
Drugo zlo je upravo Ustavni sud. On nije sud niti po svojoj definiciji niti po svom djelovanju. On je nekakav hibrid političkog tijela i suda a nije niti jedno niti drugo. Problem je isto tako i način na koji se sastavlja Ustavni sud. Za ovaj saziv sjeli su i dogovorili se HDZ i SDP sa svojim partnerima. I nije bilo nikoga briga što u taj sud ulaze kompromitirani ljudi koji niti na koji način ne mogu braniti ustav niti ga pravilno tumačiti. Već smo spomenuli Šeparovića i njegove kumovske veze te problem oko njegovog doktorata koji niti danas nije riješen. Njegov doktorat liči na kupnju diploma u Grudama ili Bosanskoj Gradiški. Tu je neka Ingrid Antičević Marinović koja niti zna niti može a bila je uvučena u vrlo zlu aferu njenog supruga u Zadru. Arlović je stipendist Titovog fonda pa onda i sami zaključite što on zna o ustavu. Ivan Leko je kao zaslužni SDP-ovac dobio mjesto u Ustavnom sudu kao uslugu za sve ono što je napravio kao saborski zastupnik. I tako dalje. Sve sam jad i čemer od ljudi a o stručnosti da i ne govorimo.
Treće zlo je Vladimir Šeks. Notorni komunista, udbaš iliti Sova i alkoholičar je mračna sila koja djeluje iz mraka. Njegovo stanje najbolje pokazuje primjer iz Sabora gdje mu je bivši saborski zastupnik Dinko Burić, inače doktor internista, dao uputnicu za liječenje. Kada vas netko tako ponizi a vi imate snage i hrabrosti i dalje biti tu u vrhu stranke je vrh katastrofe. Naravno da zla ima još.
Na primjer, vrh HDZ-a je po svojim uvjerenjima iskazanim kroz rad vrlo blizak SDP-u. U nekim segmentima čak i lijeviji od SDP-a. S druge strane samo članstvo i glasačko tijelo HDZ-a je jako desno. Pa se političkim analitičarima i sociolozima pa i politolozima postavlja pitanje kako je to moguće. Isto takvo pitanje je i kako su vrlo ograničenih sposobnosti, recimo Penava i Benčić, uspjeli popeti tako visoko u politici. Što to tako nevalja da čak i oni uspijevaju.
Uglavnom jasno je kako će HDZ sa manjincima i raspadnutim DP-om sastaviti novu Vladu. Sve drugo bi bilo prvorazredna senzacija. I jedva čekam predsjedničke izbore. Tek će to biti cirkus.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
