Jedna od najgorih stvari u hrvatskom javnom prostoru u BiH je nepodnošljiva šutnja. Gotovo svi smo kao zombiji. Čekamo da netko od šefova nešto kaže pa onda to kao papagaji ponavljamo. Nemamo hrabrosti javno izreći svoj stav, svoje mišljenje, dati svoj prijedlog ili ne daj Bože izreći kakvu kritiku. To se posebno odnosi na one koji su u politici i u medijima, a najbolji primjer takvog stanja su HDZ i HNS. Svi oni, čast jednom izuzetku, čekaju da se oglasi Big Boss pa da to poprate pljeskom ili gromoglasnom podrškom. A Big Boss-u upravo to treba. Privid jedinstva i slaboumnosti poltrona oko sebe.
Piše: Ivo Ćurković
U protekle četiri godine u BiH imali smo izostanak uspostave vlasti zbog blokade HDZ-a. Navodno je razlog, ali samo navodno, bio Izborni zakon. Do promjena Izbornog zakona nije došlo.
Nakon ovih izbora, Komišić, koji je bio prva meta i dalje sjedi u Predsjedništvu BiH. Uspostavljena je vlast na državnoj razini ali je nije donio Čović, niti HDZ već Visoki predstavnik Schmidt i to u izbornoj noći. Na taj način je rezultate izbora prekrojio onako kako njemu odgovara, odnosno kako je trenutna volja međunarodnih predstavnika. Implementacija izbornih rezultata na razini Federacije ide vrlo teško, gotovo da ne ide naprijed. Sada sabotažu radi SDA, koalicijski partner HDZ-a u dovođenju Federacije u očajno stanje.
Čović i HDZ nisu ispunili obećanja o promjeni Izbornog zakona. Svaki dan najavljuju kako će nova federalna Vlada biti već sutra, najkasnije prekosutra ili sutra nakon prekosutra. Tako je prošao i ustavni rok za uspostavu vlasti. U normalnim državama slijedili bi novi izbori ili bi netko morao odgovarati zbog kršenja Ustava. Zašto bi političari bili izuzeti od odgovornosti kršenja Ustava i prošli bez kazni? Svi mi drugi bi sigurno odgovarali. Jesu li političari zaštićeni kao lički medvjedi od svake odgovornosti?
Situacija u Hrvatskoj. Jučer je bilo obilježavanje godišnjice proboja iz Jasenovca. Dvije proslave. Jedna u Hrvatskoj. Skupili su se svi koji se smatraju pozvanim na ovaj skup. Nakon puno godina pokazano je nekakvo jedinstvo. Doduše, kupljeno izmjenama nekog zakona kojim se za uzvik Za dom spremni kažnjava s 4.000 eura. Jaka mi neka Vlada kada joj svatko može diktirati što će raditi.
Druga proslava bila je u Gradini u BiH. Tamo je organiziran velikosrpski dernek koji je pokazao kako i Republika Srbija a pogotovo Republika Srpska još uvijek žive na kraju 19. stoljeća kada su narod, nacija, krv i tlo bili u prvom planu politike. To nas je na kraju dovelo do dva svjetska rata. Tamo su izneseni brojni netočni podaci o događajima u Jasenovcu. Moram reći da žalim sve nevine žrtve, na bilo kojoj strani i osuđujem počinjene zločine. Ali isto tako osuđujem svaku manipulaciju žrtvama i zločinima. Ono što očekujem da se oko ovakvih lažnih tvrdnji oglasi vođa svih Hrvata u BiH i da nešto suvislo kaže. Očekujem i od poltrona oko njega da se i oni oglase, ako ikako može prije samog Čovića. Očekujem kojekakve udruge, pogotovo proistekla iz Domovinskog rata, da konačno nešto pametno i suvislo kažu. Ili se svi oni slažu s Čovićevom izjavom: “Čuvajte Republiku Srpsku, na tome vam mogu svi samo zavidjeti”. Čovićev prijatelj Dodig je na Gradini izjavio da zabranjuje posjet svom entitetu hrvatskom predsjedniku Milanoviću jer je ovaj nedavno u Derventi odlikovao 103. brigadu HVO-a.
Hoće li i dalje vladati opća tišina i čekanje da Big Boss nešto kaže ili ima onih koji imaju hrabrosti javno progovoriti o nestanku Hrvata s ovih područja?
A novinari? Svima preporuka. Pročitajte knjigu Osmi grijeh – posluh autorice Natalije Princi Duhović. Možda tada progovorite.
