U selu Brezici kod Dervente sahranjen je Marko Mišić, hrvatski povratnik u RS. Njega su nedavno na smrt pretukla dvojica Srba koja su krala drva u Mišićevoj šumi. U pokušaju da zaštiti svoju imovinu pretučen je, a u bolnici u Slavonskom brodu je i umro. Navodno su uhićena dva muškarca koji su ovaj zločin počinili. njima će se suditi za zločin. U izjavi MUP-a RS se kaže kako je jedan maloljetnik što već implicira da će izbjeći kažnjavanje ili će kazna biti simbolična.
Piše: Ivo Ćurković
Pravi krivci i za ovaj zločin će ostati nekažnjeni. To je prije svega Milorad Dodik čija je retorika u javnom prostoru ultra nacionalistička i šovinistička ne samo prema Hrvatima i Bošnjacima već i prema svima onima koji misle i govore drugačije od njega. Takva retorika i stav morali su dovesti do zločina a za očekivati je još ovakvog zla. Na valu ovakve politike očekivati je još smrti i etničkog čišćenja. Još jedanput ću podsjetiti da je u etničkom čišćenju Hrvata sa područja RS-a učinjen veliki ratni zločin za koji nitko nije odgovarao. Ostao je samo simboličan broj Hrvata kao podsjetnik kako su i oni na ovom području BiH živjeli. Ostaju na savjesti onih koji su zlo napravili, ali i onih koji su Hrvate trebali voditi i zaštititi i onih koji su imali pravu moć i silu da zločin spriječe.
Danas su predstavnici Hrvata u RS-u čisti ukras. Oni su produžena ruka Dodika i plešu onako kako on hoće. Tako se i oko zločina nad Markom Mišićem nisu oglasili ili su to učinili sramežljivo da nitko nije smatrao potrebnim zabilježiti neku njihovu reakciju. Drugi krivac. za izostanak reakcije je Dragan Čović i njegov HDZ. Unatoč svim poznatim činjenicama oko etničkog čišćenja i zločina koje su vlasti RS-a napravile Čović je postao najbliži i najbolji saveznik Dodika. Čuva mu leđa i traži da čuva RS kao najveće blago. U to “blago” utkani su životi tisuću i tristo pobijenih Hrvata i desetci tisuća, ako ne i više, onih koji su etnički očišćeni. Iz svega toga proizlazi kako se Čović slaže sa zločinima koji su nad Hrvatima napravljeni. Naravno, on nema taj potreban nacionalni osjećaj za osudu zločina na pripadnicima svoga naroda. On se deklarirao kao Jugoslaven i mogli bi reći srbofil, što je njegovo pravo. Ali zbog lažnog predstavljanja kroz političko ultrahrvatstvo, oduzeo je prostor prosječnom hrvatskom čovjeku i onemogućio ga u iskrenom reakciji prema nepravdi, ma od koga ona dolazila.
Za ovo zlo je kriva i hrvatska politika na čelu s Milanovićem i Plenkovićem. Milanović je Dodikov pajdaš i javno poručuje da mu Dodika ne diramo. Jer je eto, on garant nekakve stabilnosti. Možda ali preko leševa Hrvata. Naravno da Milanović apsolutno nije u pravu. Štiti zlo i zločince. Plenković, koji možda ima najveću moć i mogućnost reakcije, nije se tako oglasio oko smrti jednog Hrvata na području RS-a. To njemu vjerojatno nije bitna tema. Poslao je Radman Grlića da nešto promrmlja. A ovaj je nemušto progovorio kako traži od RS-a da zaštiti povratnike. Koji klauni. Idiotske izjave. Kao niti HDZ BiH tako niti vlasti RH nikada nisu tražili da se nekome sudi za ratne zločine u RS-u.
Moram reći da je velika krivnja i na međunarodnoj zajednici. Oni su ostavili zločince na vlasti. Zločine nisu sankcionirali i nametnuli su nepravedni Daytonski sporazum. Sve to je dovelo i do zločina nad nesretnim Mišićem ali i nad drugima koji su ubijeni i protjerani nakon navodne uspostave mira.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.