– ‘Vala ti Bože pa nam vratiše Dan državnosti kako i spada. Manitaščinu su napravili oni drugi kad su prominuli ovaj datum. Li’po nam brate danas bi’še i još jednom Bog pomog’o sve one u Hrvatskom Saboru što odlučiše pravo, a mi jedva dočekasmo i danas proslavišmo, a kako i nećemo kada je samo jedna i jedina Hrvatska – Lipa naša.
Ri’či su ovo današnje ekipe koja se nađe oko podne na čuvenim Močilim podno kršne Zavelim planine. Bože – Cokić zapoteg’o iz Trogira, roški zet Pavle-Ero iz “stolnog” grada Mostara, Markan iz Njemačke, Mićo, Mijo i Mrka su domaći i redoviti su kad se slavi.
Što bi stari rekli: “Di će kolo bez skakala.” Među njima naš’o bi’ se i ja, ali prije dan, dva ‘vatajući ‘čele zatvoriše mi oči, nadavaše mi tako da nateknut odluči’ ostati kući.
Pečeni janjak s ražnja i dobra kapljica na roškoj ariji u svečarskom ozračju prava su likarija za tilo, a i dušu i to još nakon strogi mira ove nesritne korone.
‘Vala Bogu da je popušćalo i da smo se mogli na Močilim naći i proslaviti, a tek dogodine ako se bude živo i zdravo opet i u daleko većem broju, a janjaca i vina će biti.
Na ovo nji’ovo ja ću nadodati: E dogodine’ ‘čele me ne vidile, pa taman sve pobigle, a ja ću s ekipom ako Bog da.”
Ante Đikić/Tomislavcity
