Profesori Gimnazije Marka Marulića Tomislavgrad ovih dana bili su na studijskome putovanju. Posjetili su Slavoniju i Baranju, a glavni cilj njihovoga putovanja bio je Vukovar. O posjetu Gradu Heroju pisala je Lucijana Gudelj.
PRIČA IZ VUKOVARA
Sve smo to vidjeli na televiziji bezbroj puta. Puno smo toga i pročitali. Svi smo se vjerujem i pripremili za posjet ovom gradu. Ali ništa od toga nije pomoglo. Jer na Vukovar se ne možete pripremiti.
”Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu.”
Godinama svake jeseni čitam Sinišine Priče iz Vukovara. Priče koje su u studenom 1991. iz vukovarskih ruševina pristizale na jedan privatni faks u jednom zagrebačkom predgrađu.
Godinama ih čitam al’ tek sada sam ih stvarno doživjela. Tek sam sada shvatila važnost i bit zagrljaja. Sad znam zašto svatko treba imati svoju Mariju. Zašto bismo svi prvo morali ići u školu za maštanje. I zašto trebamo svoju neozbiljnost staviti na vječno vlastito čuvanje, a djelić svoje ljubavi dati prvome do sebe.
”Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?” Ne brini Siniša, Vukovarci čuvaju svoj grad. Još uvijek. Ljudi poput našeg vodiča Vjerana. Iznijeli su Vukovar iz mraka. I hvala im na tome.
Vukovar živi. U svim ljudima koji ga vole. Koji ga posjećuju. Grad – to smo svi mi.
Lucijana/Gimnazija Marka Marulića Tomislavgrad/Tomislavcity
