Sredinom dvadesetog stoljeća događalo se da netko u Vinici dobije na dar malu mirisnu jabuku. Recimo da je dobije Iva!
Iako gladna, Iva bi je pomirisala pa darovala svojoj majci Mari koja je teško bolovala i sve slabije jela. Mara je jabuku sakrila i uvjerila Ivu da joj je baš prijala. Dala bi je zavi Anđi koja joj je donila maštuluk da će joj Jozo doć’ prije Božića i da će ga vidit prije nego ode u Livno na operaciju.
Anđa nije pojela darovanu jabuku već ju je pomirisala pa darovala mladom Anti koji se borio sa sušicom. Ante ja jabuku darovao prelijepoj Marini koja mu je bila na srcu… Marina je jabuku pomirisala pa darovala Ivi (s početka priče) jer joj je posudila onu lipu svilenu laneticu za Malu Gospu.
Tako se jedna te ista jabuka “prošetala” po cijelome selu pa nekoliko dana vratila onoj početnoj darovateljici – sjajnija, mirisnija i zrelija nego na početku!
Ljubica Mihaljević (r. Šiško) /Naš ognjišta
