Ah, ni sam ne znam na čemu su to utemeljene ljudske želje za posjedovanjem stvari!

Ne znaju to, dakako, ni mešetari iz trgovačkih kompanija, ali dovoljno je da poznaju mentalitet potrošača pa će sve pokušati da brzopotezno zgrnu profit! Tako su u Americi obični predadventski dan petak nazvali crnim (sic!), tijekom kojega u trgovačkim centrima nude svoje proizvode po tobože znatno nižoj cijeni. Kažem tobože jer riječ je o tome da su svojim proizvodima unatrag dva-tri mjeseca enormno povećali cijenu, pozivajući se na krizu u svijetu, inflaciju i tome slično. Sad su ju snizili na razinu koja je viša od one prije poskupljenja. Mnoštvo ljudi već godinama (izim posljednje dvije) iza ponoći čeka u redu pred vratima velikih trgovina. I čim se vrata otvore, nastaje stampedo, sve se razgrabi do podneva. I potrošači i prodavatelji trljaju ruke. Nije teško pogoditi kome je svanuo crni petak. Kako čujem uvest će i crni tjedan, ali izgleda da kupci polako shvaćaju o čemu je zapravo riječ pa prošloga petka u Americi prave navale na trgovine nije bilo.

Američka izmišljotina brzo je preplivala veliku baru i objeručke prihvaćena u nas. Tako smo umjesto kulture življenja dobili konuzmerističku kulturu po kojoj smo, valjda, postali dio naprednoga globalističkog svijeta. Ljudi troše izvan svojih mogućnosti, a neki dižu i zajmove da bi mogli kupiti što i susjedi kupuju, da bi mogli ići na skijanje jer i drugi oko njih idu itd.

A mediji nas, crni mediji, svagdano hrane vijestima o potršačkoj groznici, navali na trgovačke centre, punim košarama i statističkim prognozama kako će potrošnja u ovom prosincu nadmašiti prošlogodišnju u istom razdoblju.

No pustimo medije. Oni su odavna upregnuti u propagandistička kola stranih kompanija. Uostalom, i sami su uglavnom u stranim rukama. Dovoljno je vidjeti da emisije koje traju sat ili sat i pol prekidaju i po sedam-osam puta na oglase da bi promovirali određene proizvode i usluge. To je ta sprega koja ne mari puno za gledatelje, nego za vlastitu zaradu!

Također, pustimo ljude da žive kako hoće i da kupuju što žele. Pa ipak, budući da smo svi mi potrošači, bilo bi lijepo da odolimo zovu bogate manjine. I da ne kupujemo nepotrebne proizvode i da se još u tu svrhu zadužujemo. Jer, čim euforija splasne, doći će do otrježnjenja pa će mnogi shvatiti kako su sve kućne kasice prazne.

No razumljiva je želja onih, koji to financijski mogu podnijeti, da se tijekom ovoga razdoblja obnove kojim komadom odjeće i obuće, da kupe nekoliko pakovina kozmetike i čokoladnih desertâ te da ih poklone dragim osobama. K tomu, da neposredno pred Božić kupe dosta probrane hrane i da u tim božićnim danima pojedu kvalitetniji ručak no u ostalima. To je tako prirodno i ljudski. Sjećam se da smo i mi u najoskudnijim vremenima, primjerice, početkom pedesetih prošloga stoljeća za Božić posjedali oko sinije, pojeli dio pšenične pokve (tijekom godine jeli smo crni ječmeni kruh, a katkad je i njega nedostajalo), čanak kupusa s hrpom mesa, pitu s mesom, koju gurabiju.

Sve je to lijepo, ali najljepši je trenutak onaj u kojem se uspijemo okrenuti od vanjskoga svijeta prema unutarnjemu, našoj vlastitoj srži, u kojoj ćemo zacijelo otkriti neraskidivu svijetlu nit koja nas povezuje s istinskom autentičnošću i sa samim Stvoriteljem. Jedino na tome izvoru možemo napuniti čašu radosti. I upiti obilje mira! Tek onda bit ćemo kadri tu radost i taj mir podijeliti s bližnjima. Usto, moći ćemo koračati stazama ovoga svijeta puna srca i sigurna koraka, ne zapinjući za reklame i ne nasjedajući na šarene laži.

Ante Šarac/Tomislavcity

Foto: Ilustracija