Ranom zorom zove mene Zavelimska vila pa mi reče: Noćas sam ti na Čvrsnici bila i vidila kršno momče iz Omolja mista. Trne vatru ko no drugih trista. Ja joj na to: Vilo moja Jokarić je momče plemenita kova on se penje di je njega volja.
Veliki pozdrav od mene za mog imenjaka Jokarića i njegovu nadljudsku – humanu aktivnost uz ovaj redak teksta kao znak zahvalnosti za sve koji danima vode borbu s vatrom, gdjegod bili.
Ante Đikić/Tomislavcity
Foto: Ivica Šarac/PD Orlova stina
