Munje su sijevale na sve strane, a jedno takvo električno pražnjenje zapalilo je suhu travu i nisko raslinje u predjelu Velikog poda na nadmorskoj visini od 1176 metara. Budući da je puhao olujni vjetar, vatra je dobila krila i munjevito se proširila.
Na području HBŽ-a konačno se lakše diše, pritom mislimo i u simboličnom i u stvarnom smislu, budući da smo proteklih tjedana udisali zrak zasićen dimom s više požarišta u svih šest lokalnih samouprava. Najčešći uzrok bio je ljudski faktor, no onom najvećem, u Bosanskom Grahovu, uzrok je bilo olujno nevrijeme bez kiše, piše Večernji list BiH.
Munjevita brzina
Munje su sijevale na sve strane, a jedno takvo električno pražnjenje zapalilo je suhu travu i nisko raslinje u predjelu Velikog poda na nadmorskoj visini od 1176 metara. Budući da je puhao olujni vjetar, vatra je dobila krila i proširila se munjevitom brzinom na širem području. Ljudske snage u toj općini, vatrogasci, šumari, pripadnici civilne zaštite i volonteri, nisu se mogli izboriti s vatrenom stihijom pa su u pomoć priskočili vatrogasci iz Livna, a potom i OS BiH. Gasilo se i sa zemlje i iz zraka, no jak vjetar koji je stalno mijenjao smjer ne samo da je otežavao posao gasiteljima nego je dovodio u opasnost i njihove živote.
O tim trenucima doznali smo više obilazeći požarišta s dvojicom pomoćnika upravitelja u Šumariji Bosansko Grahovo, Vinkom Mamićem i Ivicom Grgićem. Govorili su nam kako su ljudi iscrpljeni, da gase i dežuraju u dvije smjene te da su upravo na šumskom putu na kojem smo se nalazili teškom mukom obranili i sam grad od vatrene stihije. S lijeve strane, iz spaljene zemlje i nagorjelih stabala borova, mjestimice su i dalje izbijali plameni jezici koje su gasitelji natapali vodom iz cisterne komunalnog poduzeća.
“Evo, na ovom putu branili smo da požar ne prijeđe na drugu stranu jer je borova šuma s obje strane, a grad i dva prigradska naselja udaljeni su manje od tri kilometra zračne linije. A kada borovina gori, vatru je bez velike i kontinuirane pomoći iz zraka teško zaustaviti, tako da je ovaj dio bio i najizazovniji za nas”, govori nam Mamić, a Grgić dodaje: “Da je požar katastrofalan, to već svi znamo. Djelujemo i borimo se koliko možemo, ali evo, sinoć je bio jedan primjer kada smo doista strahovali za ljudske živote. Vatrogascima iz DVD-a Korita sinoć su pukle dvije gume na vozilu, s obje strane puta došla je vatra, ljudi su jedva živu glavu izvukli. Hvala Bogu da su svi kući došli živi i zdravi.”
No to ih nije spriječilo da i u petak, kada smo se nalazili na požarištima, nastave borbu s plamenim jezicima. Strašno je gledati spaljenu zemlju, šume su pretrpjele veliku štetu, a bilo je i nezgoda druge vrste, srećom bez većih posljedica za ljude, govori nam Vinko Mamić i pokazuje fotografije oštećenog Air Tractora.
“Prilikom prelijetanja požarišta Air Tractor udario je u drvo, valjda pilot nije vidio od gustog dima, i oštetio krila, tako da Air Tractori od četvrtka nisu mogli dolaziti”, pojašnjava Mamić. Najteže je u tom trenutku bilo prema Gnjatu, usjeku prema Troglavu i livanjskom području. Budući da je riječ o minski zagađenom području, u tim odjelima Šumarija Bosansko Grahovo nikada nije ni gospodarila, a zbog opasnosti je rizično i gašenje iz helikoptera. Kako vatra ne poznaje granice, izostala je i pomoć iz susjedstva pa su se kanaderi koji su na ispomoć došli iz Hrvatske usmjerili na gašenje požara s hrvatske strane Dinare. Marino Vidović, načelnik Sektora za zaštitu, spašavanje i vatrogastvo u Upravi civilne zaštite HBŽ-a, pri povratku u Livno kazao nam je kako je riječ o opožarenom području od gotovo 200 četvornih kilometara na planini Dinari s obje strane granice te dodao: “Iskreno, požar bez veće količine kiše nije moguće ugasiti, ali putove preko kojih bi se požar mogao proširiti moramo braniti.”
Tako su sve nade, ali i oči, toga dana bile usmjerene prema nebu i najavljenoj promjeni vremena jer se iscrpljeno ljudstvo teško nosilo s vatrenom stihijom, a svaki dim koji smo vidjeli s jačim naletom vjetra ponovno se pretvarao u plamen. I došao je spas s neba. Pala je kiša i stabilizirala stanje. Tamo gdje još uvijek ima izdimljavanja obilaze dežurne ekipe koje su, prema potrebi, spremne intervenirati…
Cijelu reportažu s lica mjesta čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH.
