Potpis života
Zagledam
u materino lice
dok, onako mirno, sidi,
k’o da meditira.
Usta šute, al’ govore ruke,
uvjerljivije od riči.
Čitam, kao iz romana
s nekoga tavana
(i ono što sama nije).
Čitljiv potpis života,
poput ćilimaša
prebogato protkana
oštrim zubima zemana.
N.B./Vila nagorkinja
