Pogled iz Basela
Milan Bojkić, hrvatski pjesnik i slikar
Smilje
Nježni žuti cvitak,
ispod modrog neba,
daje vječnost duši,
ja sam mali čovik s kamena,
David protiv Golijata
suhi listak okrutnog vrimena.
Sitni slavuj od svile i tamjana,
sleti mi na ramene,
ja Ričinu vodu volim
i lipotu što ju smilje stvara.
Gori zvizdan
i zapali polje,
od mirisa smilja
izgaraju dole,
ubiše me oni koje volim,
zlato krša – zemlje Hercegovine,
skreni pogled na me,
mili Bože!
Ne daj korovu da mi srce ore.
Di su oni medi slatki,
kud odoše oni lipi dani,
sve se ruši i prolazi,
nestaše mi najbolji jarani,
pušu sada neki vitri strani,
moja sjena živa je u travi,
lokot, brate,
ostavi u bravi.
Hoću toplo lice od sićanja9,
nosi mi se košulja od smilja,
dođem, budem, odem…
zraka sam svitanja,
nitko za me kad padam ne pita,
jesam li ja to guja šarovita.
”plače Keko, cvili mala Ana,
ode Sure priko oceana,
tko će naše milovati cure”,
smilje moje bere li te Kaja?
Milan Bojkić, Basel, 28. lipnja 2026.
