Na ovaj dan se prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.
Dana 3. travnja 1992. počinje poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, hrvatske postrojbe iz Tomislavgrada, trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Nakon sedam dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine.
U znak vječne zahvalnosti našim braniteljima za darovanu slobodu i nesebičnu žrtvu koju položiše na oltar Domovine, objavljujemo dvije domoljubne pjesme zavičajnoga pjesnika Ilije Smiljanića:
ZEMLJI
Na ovoj zemlji ponikoh
Izrastoh i bijah lijep ko slika
Ravnah se prema Zemlji i
Sve ravnah po Zemlji
Ukopavam se
Na nju zaliježem
Njome se krijem
(njome krijem grudi junačke)
Padoh ko ukopan,
Srušen, pogođen
Sravnjen sa zemljom
U ovoj Zemlji,
Za ovu Zemlju
U Zemlju se ovu ukapam
BRIGADI KRALJA TOMISLAVA
U rumenoj boji vremena
U nijemoj i srebrenoj svijetlosti
U svetost zagrnuti
Gaze bojna za bojnom
Kroz zore stoljeća
Kroz svanuća
Da učvrste pletere
I vrata grobova
Preko noći obični ljudi
Postaše vojnici
Odrastoše
San otaca dosanjaše
I bitke se ne boje
Kroz magle polja Kupreškog
Kroz rose
Kroz crne zime
Niz kose
Kroz šume mračne i duboke
Kroz vrleti Bosne srebrene
Porodiše je
Sačuvaše
Tomislavcity
