Na ovaj dan se prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.

Dana 3. travnja 1992. počinje poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, hrvatske postrojbe iz Tomislavgrada, trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača. Nakon sedam dana borbe i otpora nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine.

 

U znak vječne zahvalnosti našim braniteljima za darovanu slobodu i nesebičnu žrtvu koju položiše na oltar Domovine, objavljujemo dvije domoljubne pjesme zavičajnoga pjesnika Ilije Smiljanića:

 

ZEMLJI

 

Na ovoj zemlji ponikoh

Izrastoh i bijah lijep ko slika

Ravnah se prema Zemlji i

Sve ravnah po Zemlji

 

Ukopavam se

Na nju zaliježem

Njome se krijem

(njome krijem grudi junačke)

 

Padoh ko ukopan,

Srušen, pogođen

Sravnjen sa zemljom

 

U ovoj Zemlji,

Za ovu Zemlju

U Zemlju se ovu ukapam

 

 

BRIGADI KRALJA TOMISLAVA 

 

U rumenoj boji vremena

U nijemoj i srebrenoj svijetlosti

U svetost zagrnuti

 

Gaze bojna za bojnom

Kroz zore stoljeća

Kroz svanuća

 

Da učvrste pletere

I vrata grobova

 

Preko noći obični ljudi

Postaše vojnici

 

Odrastoše

San otaca dosanjaše

 

I bitke se ne boje

 

Kroz magle polja Kupreškog

Kroz rose

Kroz crne zime

Niz kose

Kroz šume mračne i duboke

 

Kroz vrleti Bosne srebrene

 

Porodiše je

Sačuvaše

 

Tomislavcity