Obistinila se loša vremenska prognoza za nedjelju, osamnaestoga veljače 2018. godine. Nebo je poslalo silnu kišu, praćenu neugodnim južnim vjetrom, da bi malo prije podne kišu zamijenilo snijegom. I jedno i drugo ne zasmetaše organizatore LU “Vran” Tomislavgrad i LU” Zavelim” Roško Polje da odrade hajku na lisicu i to na najbolji mogući način. Za odgađanje nije bilo ni mjesta ni vremena. Sve ranije dobro isplanirano u nedjelju se i dogodilo i to na najbolji mogući način, unatoč lošemu vremenu. Organizatorima sve pohvale i čestitke!
U ranim jutarnjim satima, na zbornome mjestu u Radošima, okupili su se lovci iz mnogih krajeva kako nam kršne i ponosne Herceg Bosne tako i Lijepe naše. Uz nas Rožane nađoše se tu lovci iz: Tomislavgrada, Livna, Posušja, Vira, Gruda, Ljubuškog, Čitluka, Čapljine, Nove Bile i po prvi put iz Visokog. Iz Lijepe nam naše došli su lovci iz Metkovića i Prološca Donjeg.
Ne mogu a da i ovaj put ne spomenem rodijaka Branimira koji je opet “zapotegnuo” iz Munchena i to “samo” radi hajke i druženja. Dođe i njegov, a i naš prijatelj Nijemac Joackim Alexader Kaul koji ponovno bi oduševljen našim druženjem i zajedništvom. Nekoliko zadnjih godina redovit je gost. U šali mu rekoh da ovako nije ni na Oktoberfestu. Palac gore za rodijaka, a i za pajdu.
Odmah po dolasku na zborno mjesto uslijedio je popis lovaca. Sve to potraja negdje do sedam sati, a nakon toga lovcima se obratio predsjednik LU “Zavelim” Mario Sušilović izrazivši zahvalu i dobrodošlicu svima. Zbog lošega vremena vođama lovačkih skupina dano je na volju da love ili da se odmah zapute put lovačke kuće u Rogove kako ne bi kisnuli. Tamo je za ovu prigodu bio postavljen veliki šator i to za petsto ljudi! Jedan dio lovaca odmah se zaputio put Rogova dok se velika većina odvažila poći loviti po kiši, vjetru i snijegu pod nogama. Krenuli su put Midene i Grabovice. Naviknuti i na nevrijeme, provedoše nekoliko sati tražeći lisice koje su se u to vrijeme zatekle izvan svojih skloništa. Za četiri lisice nije bilo spasa jer ih u Mideni odstrijeliše: Ivica Pehar iz LD “Golub” – Čitluk, Josip Vasilj Mrva iz LD “Golub” – Čutluk, Haris Kapo iz LD “Srndać” – Visoko i Ivan Žulj iz LD “Radovanj” – Posušje. Svima koji su lovili po nevremenu sve pohvale, a ovoj četvorici i čestitke na odstrijelu. Četiri lisice manje u lovištu znači koji zec i jarebica više. Zasigurno bi bila još koja lija ustrijeljena da je vrijeme poslužilo.
Negdje oko jedanaest sati lov je završio, vratiše se lovci što bi rekli mokri k’o čepina. Prostor oko lovačke kuće u trenutku kao da je postao pretijesan za pristigle lovce. Sve je izgledalo poput najvećega mravinjaka. Šator je popunjen u trenu. Svi oni koji nisu ponijeli odjeću i obuću za presvlak naizmjenice su se primicali dobrom starom šporetu, poznatijem – fijakeru, u već punom kontejneru. U njemu je buktila vatra, a na njegovoj užarenoj ploči, od žestoke vatre, poskakivao je bakreni kotlić u kojem su se kuhala goveđa rebra. Rekoše mi po dolasku da je to Štefan pripemio za sebe i svoje pomoćnike Gegića i Pešu. Juha mu nije bila u planu, nego, kako on zna reći, temeljac za gulaš. Kolega Mladina se po dolasku iz lovišta potrudio i na brzinu naložio poveću lovačku vatru, uz koju se ubrzo okupila ekipa lovaca iz LU “Orlov kuk” predvođena kolegom Matom Buntićem, kako bi se bar malo osušili i ugrijali. Za to vrijeme kuhari su posao privodili kraju. Gulaš i grah posluženi su na stolovima. Štefan, Gegić i Peša spremili su dva velika kaznja gulaša od divljači dok su Mrka i Mirko Čulo pripremili isto toliko graha sa slaninom i kobasicama. I jedno i drugo bilo je vrhunski spremljeno – što bi po naški rekli i bolesan bi ga ijo. Kako gulaš tako i grah podijeljeni su u trenu. Jednoga i drugoga bilo je u dovoljnim količinama za sve.
Poslije ovako dobro pripremljenoga gulaša i graha, vjerujem da nikome nije trebao Gastal niti soda bikarbona. Za kuhare i jelo čista desetka! Naši kuhari tako su to ukusno i dobro spremili kao da su za mentora imali Tomislava Špičeka iz televizijske emisije Tri, dva , jedan, kuhaj! Pored gulaša i graha našli su se na stolovima i uredno pečeniodojci iz Pekare Zrno iz Tomislavgrada. Bilo je i roštiljanja, a da ne govorim o onom što se sve s ponijelo sa sobom u ruksacima, a to su uglavnom domaće delicije bez kojih ne prolaze lovačka druženja. Uz obilje jela i dobre kapljice, petsto lovaca družilo se sve do večernjih sati. I ovo druženje nije proteklo bez dobre glazbe uživo, a za to je bio zadužen naš prijatelj Stipe Rade i Kaštel Kambelovca te dvije djevojke – jedna iz Kupresa, a druga iz Rame. Uz njih valja istaknuti i kolegu iz Vira Fidela Koštru koji ne štedi grla, a hvala Bogu i da mu se pjesmom zabaviti društvo. Gangaši – Jure, Dane i Burik orili su gangu za gangom. Za sve zabavljače vrijede samo riječi hvale. Bili su odlični! Uz sve ovo organizatori su priredili i tombolu. Dvije glavne nagrade bile su puška petometka i Garmin navigacija – sponzorstvo lovačkih udruga “Vran” i “Zavelim”. Našlo se tu još nekoliko sponzora: PVC Stolarija Sućić – Nova Bila, Pekarna Zrno, Veleprodaja pića Hanza, Jopa sport, iznajmljivač šatora Krta, Supergril Tomislavgrad, LD “Golub” – Čitluk, LU “Livanjsko polje” i Guma comerc (Srećo Žulj). Dobitnici dviju glavnih nagrada su Kristijan Marić Kaladić iz Vinjana (dobitnik puške) i Dinko Čilić (dobitnik Garmin navigacije.)
Nakon ove hajke i druženja možemo još jednom slobodno reći da ovako nešto mogu napraviti samo lovci i nitko više. Toliko ljudi na jednome mjestu, u veselome i prijateljskome ozračju, a da nitko nikomu ne kaže “tamo se dalje”.
Što reći nego kao u Thompsonovoj, a i našoj pjesmi, Lijepa li si: “Neka vide da nas ima!”
Dobra kob!
Ante Đikić/Tomislavcity
Foto: Ivan Iko Mladina i Ante Đikić
Više fotografija donosimo u galeriji.
