U petak 6. kolovoza 2021. godine, u 18 sati, promatračka dojavna grupa Šumarije Tomislavgrad uočila je mali požar oko Roškog Polja. Odmah smo se uputila na teren gdje su uz pomoć dvojice vatrogasaca i petorice mještana požar ugasili.
U subotu 7. kolovoza oko 12 sati, jaki vjetar ponovno aktivira isti požar koji se uz pomoć vjetra širi velikom brzinom. Šumarija Tomislavgrad na teren šalje 15 ljudi s pet vozila koji se zajedno s vatrogascima i mještanima bore s vatrom sve do 21h, kada požar izbija na Mitrovu glavicu, na kolni put. Istodobno, dvojica šumara s mještanima Roškog Polja gase požar iznad Zaljuća, a još trojica šumara s mještanima Brišnika gase liniju požara na Midenoj.
Navečer, oko 21:30 sati, prekinuli smo gašenje požara jer je već bilo noć, vatra je zahvatila hrastovu šumu i podizala se visoko u krošnju.
Nakon kratkog odmora, već rano ujutro, u nedjelju 8. kolovoza, s pojačanim snagama (25 šumara i šest vozila i 110-kom opremljenom pumpom i šmrkom i cisternom od 1000 litara) opet smo na požarištu.
Požar se tijekom noći i jutra (8./9. kolovoza) naglo proširio i došao na domak Čobanovića, Gornjih i Donjih Ćurića, Zečevića i Korita. Gusti dim i širina vatrene fronte sprječavala nas je u točnom definiranju blizine požara u odnosu na naseljena mjesta. Brzinskim obilaskom naseljenih mjesta uvjerili smo se da je nužno odmah rasporediti ljude na u Gornje i Donje Ćuriće koje će vatra prve napasti. Nakon junačke i višesatne borbe, obranjena su gore navedena naselja (dio mještana već je napustio svoje kuće uvjereni da se ništa neće moći spasiti…). Koliko je ta bitka za kuće i imovinu bila teška, dovoljno je reći samo to da pet grupa šumara, vatrogasaca, gotovo tri sata nisu znali jedni za druge, jer je svaka grupa pojedinačno spašavala imovinu i ljude. Dok je još trajala ova bitka s vatrom i dimom, žurno se jedna grupa šumara autom prebacuje u Korita koje tada napada vatrena stihija. Šumari uz pomoć mještana, uspješno su, nakon tri sata, obranili Korita.
Izgledalo je da borba s vatrom, dimom i vrućinom nikad neće prestati, minute su pretvarali u sate, da bi se na naše opće iznenađenje i oduševljenje pojavila dva kanadera koji su nastavili spašavati ugrožena naselja i kuće jer je se požar vrlo brzo približavao ostatku Dobrića i Grabovici.
Taman kad smo se okupili, onako umorni i s nakanom da se se bar malo odmorimo i osvježimo, žurno nas šalju prema naselju Drmića Staje gdje smo stigli oko 20 sati. Bez imalo dileme, spašavati 10 hektara bora staroga 50 godina, ili spašavati kuće u Drmića stajama, odlučili smo spašavati kuće i imovinu.
Uz cijenu ugrožavanja osobnih života zajedno s našim i livanjskim vatrogascima obranili smo sve kuće i štale. Ta borba trajala je do ponoći.
No to nije sve, jer se sutra, 10. kolovoza, cijeli dan nastavila bitka za spas borove kulture oko Samograda koju smo, nažalost, izgubili. Istovremeno su šumari s više auta obilazili cijelu lokaciju požara po potrebi gasili ostatke požara, koji su imali potencijal ugroziti kuće i imovinu.
Taj posao nastavljamo i u utorak, s 23 šumara i 4 auta obilazimo linije požarišta, povremeno gašeći manje požare.
Uvjereni da je konačno sve gotovo, u srijedu oko 14 sati ponovno je se aktivirao požar iznad Radoša u Roškom Polju, koji je se potpomognut jakim vjetrom velikom brzinom spuštao do Vojkovića. Uz mještane i vatrogasce, na teren je izišlo 26 šumara i 6 auta, trebalo je brzo djelovati jer je vatra došla do naselja i kuća i preko asfalta krenula prema gornjim Vojkovićima. Selo je obranjeno, izgorio je jedan traktor jer nije bilo moguće skloniti ga zbog velike brzine širenja vatre. U zadnji tren počinje kiša padati, pomaže gasiteljima, tako da smo se u samo nekoliko minuta i “pekli” i pokisli. Ugašen je vjerojatno najveći požar u povijesti Tomislavgrada. Umorni i iscrpljeni gasitelji mogli su konačno na miru s mještanima Roškog Polja popiti hladno pivo.
Ovo ne pišemo da bi dobili neku zahvalu i nagradu, tek da se zna, s porukom da je obveza Šumarije Tomislavgrad čuvati i štititi državnu šumu i nove nasade: Vrana, Ljubuše, Šuice, Kologaja, Gvozda, Zavelima, Kamešnice i na bilo kojem dijela naše općine gdje su državne šume. Ako pak bude potrebno, kao i do sada, svim svojim kapacitetima pomoći ćemo Civilnoj zaštiti i Vatrogascima u spašavanju ljudi i imovine, jednako u Grabovici i Vinici, Mokronogama i Šuici, Letki i Kongori, Mesihovini, Bukovici, Mrkodolu, Brišnjiku i Roškom Polju, gdje god bude potrebno. Mi to možemo i znamo, jer je Šumarija Tomislavgrad, od svih šumarija u BiH, u ljudskom i materijalnom smislu najosposobljenija za to.
Djelatnici Šumarije Tomislavgrad/Tomislavcity
