Sunce se smije, ne treba jakna,
bacim je brzo — hop, na granu!
“To ti je moj ormar!” kažem svima,
drvo klimne… kao da zna šalu.
Dvorište školsko — igra bez kraja,
lopta skače, netko viče “daj!”
Kreda u džepu, a kamenčić u tenisici
ali tko mari — proljeće je raj!
Učitelj gleda, al’ ništa ne veli,
valjda mu drvo ne čuva kaput,
možda i on bi se rado igrao
da nije velik… i ozbiljan skroz.
Grančica viri, jakna se smije,
kao zastava u dječjem raju,
i tko kaže da ne postoji
ormar na grani…
Tomislavcity
