U nedjelju, 12. kolovoza, Lužani, domicilni i raseljeni, luški zetovi, luške nevjeste i njihovi prijatelji okupili su se na Zidinama, livadi ispod sela Luga kako bi i ove godine proslavili dan svoga sela.
Iako mnoga sela imaju svoju ljetnu feštu Lužani drže da je njihova posebna. Posebna, zbog biranje luškoga kneza, ali i vrlo zanimljive luške alke koja izmami najviše smijeha, kako sudionika tako i promatrača.
Kao što je već vjerujemo poznato, biranje kneza seže u daleku prošlost i veže se za podrijetlo duvanjskih Stanića. Naime, prema podatcima kojima raspolažu, podrijetlo duvanjskih Stanića je s teritorija nekadašnje Poljičke Republike. Kod Poljičana je postojao ustroj gdje je Poljičku Republiku sačinjavalo 12 katuna, a u jednom dijelu uprave, svaki katun je birao svoga maloga kneza, a tih 12 katunskih knezova (katunara) ili malih knezova je na općem godišnjem zboru biralo velikog kneza. Lužani su to malo prilagodili svojoj veličini i svome stanju, pa su odredili da kneza bira 5 malih knezova, četiri iz različitih loza Stanića (Brkići, Antići, Mijići i Šoljci), te peti koji predstavlja sva ostala prezimena na Lugu (Bagariće, Križance, Protuđere, Tadiće i Kovče).
Prošlogodišnji knez, Ivan Bagarić Bilan, koji je, nažalost, dobar dio godine svoje vladavine morao provesti u bolnici, s nestrpljenjem je čekao predaju odgovorne dužnosti. Nakon kratkog vijećanja izabrani su mali knezovi: Mile Stanić, Ivica Stanić – Brk, Jerko Stanić, Ivan Stanić – Mona i Perica Križanac – Pega. Zbog vrućine, ali i polufinalne utakmice Općinske nogometne lige u kojoj su trebali nastupiti upravo Lužani/Mokronožani, nije dugo trebalo i Lužani su vrlo brzo odlučili i izabrali novoga kneza. Ovoga puta časnu titulu ponio je Jerko Stanić iz loze Šoljaka. Novoizabrani knez se u svom govoru pozdravio sve nazočne, zahvalio im što su rezervirali svoje godišnje odmore i stigli na lušku feštu sa svih strana svijeta te izrazio nadu da će ovaj lijepi običaj zadržati i u budućnosti.
Nakon govora uslijedilo je i darivanje kneza. Kako je već uobičajeno, kneza se dariva u stap, a on mećajom mete darove kako bi sve moglo stati. Ne treba niti napominjati da su Lužani i ove godine bili vrlo galantni pri darivanju. Prikupljeno je dovoljno novca da se plate svi troškovi fešte, a ostatak će i ove godine biti usmjeren za izgradnju muzeja i spomen parka kod groblja spaljenih na Lugu.
Fešta je nakratko bila prekinuta zbog utakmice, a do stadona HNK Tomislav igrači i navijači stigli su autobusom Ćićko commerca. Sa sobom su ponosno ponijeli zastavu svoga sela pa čak i cijeli jarbol. Dobro raspoloženje Lužana nije splasnulo ni nakon poraza od ekipe Kola koja se plasirala u finale Općinske nogometne lige. Zadovoljni su postignutim rezultatom jer su se prvi put u povijesti borili za prolaz u finale.
Po povratku u selo nastavilo se s tradicionalnim pučkim športskim disciplinama u kojima su se iskazali pojedinci. Tako su titulu ovogdišnjih pobjedniak luške alke ponijeli Marko i Matija Stanić, Ivan Stanić – Garo najbolji je bacač kamena s ramena, a uspješni su bili i Perica Križanac Pega i njegova Ivana. Naime, oboje su pobijedili u potezanju klipa.
Poštovani čitatelju, ova priča o luškoj fešti u sebi sadrži puno toga lijepoga i dobroga ona je kao i život sa svim svojim ružama i trnjem, ali i nadama. Tako je Lužanima posebno na proslavi nedostajao njihov sumještanin Nikola Protuđer Bego. Nadaju se da će sljedeće godine biti bolji raspored i usklađenost godišnjih odmora pa da će nazočiti fešti. Svi su rado otkupili njegove nabožne predmete koje u zadnje vrijeme izrađuje, a cjelokupni prihod namijenio je za izgradnju spomen parka i muzeja na groblju spaljenih. A nadu da luška fešta neće pasti u zaborav pobudili su oni najmlađi pa i Katarina, kći Ružice i Željka Bebeka, koju u šali upitašmo što će cura s Eminova Sela na luškoj fešti, na što ona spremno odgovori:
– Ja sam Lužanka!
Ovim i završavamo kratki zapis o luškoj fešti: Svi smo mi Lužani…
Tomislavcity