Predstavljamo videospot i pjesmu “Braći mojoj” u izvedbi Pere Eranovića.
-Bake, tko su ova dva na slici? -upitao sam znatiželjno upirući prst u staru crno bijelu sliku koja je visjela iznad bakinog kreveta.
– To su moja braća – odgovori baka blagim glasom.
– A bake, di su oni? -moja sedmogodišnja glava nije odustajala od pitanja.
– Ne zna baka – rekla je kratko i povela me u dnevni kod šporeta.
To “Ne zna baka”, progonilo me dugo vremena, a malome se djetetu nije moglo tek tako pričati o Bleiburgu i Križnim putevima 1945.
Razdoblje puberteta otvorilo je neke nove apetite i tako sam se upoznao s tim gorkim razdobljem novije hrvatske povijesti.
Baka je kao djevojčica izgubila dva brata; jednog od 16, drugog od 18 godina. Cvijet mladosti ostavio je svoje latice rasute po Bosni, a njihova ih sestra nikad poslije nije vidjela.
Stipe i Mate, kako se zvaše mamini mi ujci, ostadoše živjeti samo u bakinom sjećanju.
Pjesmom “Braći mojoj” odao sam svoje poštovanje njima i svim žrtvama Bleiburga, Križnih puteva, oživjevši ih u jednom suvremenom ruhu i duhu.
Radovao sam se što će moja baka, u svojoj 88-oj godini čuti rock baladu o svoja dva nestala brata, ali Bog ju je u prosincu prošle godine pozvao k sebi.
Imavši milost da se nasamo oprostim s njom, otpjevao sam joj pjesmu “usuvo”, a ona me samo blago gledala. Puna nekog neobjašnjivog mira. Malo poslije toga, ispustila je dušu. Pod crno bijelom fotografijom svoje braće, Stipe i Mate koji su tu noć, nakon 75 godina, ponovno zagrlili svoju sestricu Ivu.
Pere Eranović
Photo: Andrija Jurčević
(Sa seta snimanja video spota “Braći mojoj”)
