Često se može čuti pitanje: „Može li tomislavgradska tržnica biti mjesto gdje bi se mogao kupiti izvorni domaći proizvod, bez ikakve sumnje u patvorenje ili preprodaju tuđih proizvoda?”
Mnogi su sumnjičavi, dok ima i onih optimističnijih koji vjeruju da će Tomislavgrad jednoga dana dobiti modernu tržnicu, koja će prioritetno biti okrenuta malim proizvođačima, na korist svima nama koji želimo kupiti pravi domaći proizvod.
Jedan od onih koji ima i nudi takav proizvod je i Nikola Radoš – Niko (1962.) iz Letke koji svakoga ponedjeljka donese i proda nešto od svojih proizvoda.
Ovaj hrvatski branitelj vlasnik je Farme Ruža. U ratu je proveo cijelo vrijeme, od pripadnika protuoklopnog voda do pripadnika Druge bojne, u kojoj je dočekao kraj rata. A toga vremena je, kaže, „bilo i viška“.
Otac je petero djece koja su se razišla po svijetu.
O svojoj farmi i počecima poljoprivredne proizvodnje za portal Tomislavcity kaže:
– Prije 7 – 8 godina krenuo sam s proizvodnjom češnjaka. Imao sam urod luka oko 600 –700 kilograma. Tada smo u kraju imali masovniju proizvodnju luka, ljudi su htjeli „brzu zaradu“, ali cijena je sve srozala pa nas je malo ostalo u ovome poslu. Danas sadim standardno, nisu to velike količine. Nemamo osigurano tržište niti odgovarajući prostor za skladištenje.
Uz povrće nudim svježi i polutvrdi kravlji sir, koji radimo od mlijeka što preostane, a koje nam otkupljuje Mljekara Puđa.
No, sve što Niko donese ponedjeljkom na tomislavgradsku pijacu – to i proda.
– Malo je bilo teže prve godine, sada nema problema jer su ljudi prepoznali istinski domaći uzgoj. Ovaj češnjak jedem svakodnevno i ne bih ni radi sebe ni radi drugih ljudi nudio nešto što nije dobro.
Ali ovo su zadnji trzaji. Nije da ljudi neće raditi, mi mali proizvođači smo malo zakinuti. Prije je bilo nekih stimulansa i poticaja kad je županija pomagala, danas je to ukinuto – iako ne bi trebalo. Znači: tko ima više, daj mu još više. Mali proizvođači nisu našli svoje mjesto, nitko ih ne prati i ne podržava.
S osam muznih krava na početku, Niko danas ima tri grla – bilo je uginuća.
– I ja sam pri kraju, zdravlje je narušeno, ali čovjek se bori. Ovime se bavim kako bi nešto radušk’o, ugodio sebi i da mi vrijeme prođe.
A moglo bi se živjeti…
Z.S./Tomislavcity
