U evanđelju 4. nedjelje kroz godinu čitamo i razmišljamo o Isusovu ozdravljenju opsjednutoga u Kafarnaumu (Mk 1,21-28). To ozdravljenje dogodilo se u subotu kada je bilo više naroda u sinagogi, jer je subota bila blagdan. Evanđelist Marko veli da je Isus nastupio tako snažno i to kao onaj koji ima vlast, duhovnu vlast i umno znanje za sve ljudske poteškoće i nevolje, te nije nikome nalik od ovozemaljskih učitelja i narodnih vođa. On je nadišao subotu i starozavjetne zabrane djelovanja u tome danu, jer je subota radi čovjeka, a ne obrnuto.
Čovjek koji je bio opsjednut nečistim duhom nije imao nad sobom određenu kontrolu i moć vladanja svojim mislima i djelima, nego on je izgovorio sve ono što je čuo o Isusu i to u obliku upita i snažne tvrdnje: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ On je bio u nutarnjoj napetosti vlastitoga bića između radosti što bi mu se mogla dogoditi ozdravljenjem od teškog opsjednuća, a s druge strane željom da Isusa napadne i očituje pred Isusovim protivnicima svoju moć i hrabrost protivna govora. I sam narod je visio između tih dviju krajnosti: dobro bi bilo da nas oslobodi svake krivice i boljke, a s druge strane što ako bi se očitovala njegova neautentičnost, jer se govorilo i jedno i drugo, tj. da može ozdraviti i da nije pravi Mesija.
Isus je čuo govor i krik ovoga opsjednutoga bolesnika nečistim duhom, odnosno đavlom, te je nečistoga duha zaustavio prijetnjom i izgonom iz opsjednute osobe: “Umukni i iziđi iz njega!“ Naočigled svima u sinagogi nečisti duh je potresao opsjednutim i, izišavši iz njega, kriknuo je iz svega glasa, te napustio ovoga nevoljnika. Čovjek je ostao u čudu zbog oslobođenja kao i svi nazočni, a pogotovo oni s kojima je došao u ovu sinagogu k Isusu sa željom da mu on pomogne u njegovu opsjednuću, jer je to vrlo mučno i teško stanje ljudskoga duha i tijela. Svi su ostali zaprepašteni jer su znali ovoga nemoćnika što ga se svezao Nečastivi i nije mu dao mogućnost niti pravilna hoda, voda niti razgovora, a pogotovo nikakva djela niti rada. Prisutni su se i pitali u sinagogi i izvan nje: “Što li je ovo?“ Zaključili su da je ono što Isus govori iznoseći novi i snažni nauk, a njegova osobnost je tako jaka da nečistim dusima autoritativno i suvereno zapovijeda, te mu se oni pokoravaju oslobađajući opsjednutoga, te slušajući ga postaju nemoćnima da bi mu se usprotivili. I ljudi se mogu tako postaviti u svome životu da ga Nečastivi zaobiđe jer on nije moćan nasilno ući u nečiju svijest, nego jedino ako mu se dopusti ulazak, ako mu se otvore vlastita vrata uma i srca, duha i tijela. Tada Zli njime otpočinje vladati dok mu se ne izda nalog da iziđe i ode na svoj neutralni prostor, i to uz pomoć Božju. Ako je čovjek pun Boga, neće dopustiti ulazak u vlastitu psihu Nečastivome.
Ovo što je Isus učinio u ovoj kafarnaumskoj sinagogi, vrlo brzo se pročulo posvuda, a najprije po svoj Galileji i okolici. To pripovijedanje i pokušaji tumačenja Isusovih riječi, čina i djela bili su mnogima poticajem da dođu k njemu kako bi ga vidjeli, čuli i doživjeli svojim vlastitim životnim prisućem, te da bi nakupili snagu za otpornost protiv svih oblika opsjednuća, a onda i drugih bolesti. Mi ćemo odlaskom na Misu i slušanjem evanđeoske riječi ili čitanjem te iste riječi u svojoj kući ako nismo bili u mogućnosti otići na Misu u crkvu, nakupiti dostatno snage da zatvorimo vrata Zlome za ulazak u svoj dom, u svoj hram, u svoje srce, a da ih otvorimo širom svome Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
don Ilija Drmić/Tomislavcity
