Foto: Vinograd/Ilustracija

Pokušajmo uroniti u dubine poruke evanđeoske prispodobe, koja je nastavak na prispodobu o dvojici sinova koji imaju različite stavove glede odlaska na rad u očev vinograd. I Isus svoje slušatelje potiče da čuju drugu prispodobu, koja je po svojoj poruci vrlo potresna, prodire duboko u ljudsku psihu i ne da mira dok se dobrano ne promozga i dok joj se ne uhvati glavni smisao i poruka. Naime, ovdje se spominje da je bio neki odgovorni domaćin koji se dao na izgradnju vinograda, a taj posao je vrlo zahtjevan, jer je trebalo najprije pripraviti tlo, zatim pronaći odgovarajuću sortu grožđa i posaditi loze, te potom sve to ograditi ogradom kako bi se loze zaštitile od mnogočega, a najviše od životinja koje mogu sav taj trud uništiti i sve dovesti do zastrašujućeg nereda. Još je u svome novom vinogradu iskopao mjesto za tijesak, odnosno prešu, stupu, spravu kojom se tiješti, gnječi grožđe, zatim masline i dr., te je podigao kulu i sjenicu za odmor i ostavu. Kada je sve to uradio, iznajmio je svoj novi vinograd pouzdanoj osobi da se time bavi za njega, te za sebe i svoju obitelj, jer dobro njegovani vinograd može pristojno doprinijeti gospodarstvu i vlasnika i iznajmljenika. To je bio u to doba jedan od načina zarade novca i drugih dobara za pristojan oblik života, a uvijek je postojao i postoji kao svojevrsni oblik zarade.

Obavivši sve to i iznajmivši svoj vinograd u selu, otputovao je zacijelo u mjesto svoga redovitoga stanovanja i življenja, najvjerojatnije u gradu. Kod Luke se kaže da je on otputovao negdje na dulje vrijeme (usp. Lk 20,9), što se može zaključiti da je mjesto njegova prebivanja tamo gdje je i oblikovao svoj vinograd, tj. u selu ili u blizini grada, jer vinograd je uvijek lijepa slika i grada i sela, a izvrsna metafora za životnost i život. Kad se promatra takav lijepi i rodom bujni vinograd, čovjeku se vraća smisao života i polet za radom i življenjem. Uvijek je domaćin i gospodar mislio na svoj vinograd i pokatkad bi otišao do njega i razgledao sve razgovarajući s iznajmljenikom i vinogradarima o svim poslovima i mogućim uspjesima cjelokupnoga rada.

Međutim, kad je stiglo vrijeme ubiranja plodova, tj. grožđa, poslao je svoje sluge u selo i u vinograd kako bi pokupili onaj dio uroda koji pripada vlasniku, a da ostavi, prema ugovoru, ono što pripada iznajmljeniku i njegovoj obitelji, kao i mogućim njegovim suradnicima u vinogradu i svim poslovima koji su povezani u lancu proizvodnje vina i ostaloga. Ovdje se kaže da su svi ti radnici u vinogradu vinogradari, koji su pograbili poslane sluge po spomenuti urod, te jednoga su istukli, drugoga ubili i trećega kamenovali. Zamislite: Ubili! Bio je i sprovod, pokop u groblje, molitve. Priče o događaju i prosuđivanja svega. Bila je to vrlo teška tučnjava usred vinograda, koja je završila i smrću jednoga sluge, a ostali su bili istučeni i kamenovani. Kod Marka imamo poprilično slično stanje. On bilježi da su vinogradari pograbili prvoga domaćinova slugu, istukli ga i otposlali bez ubira, praznih ruku (usp. Mk 12,3). Ovo je drama svijeta u kojem živimo i u kojem vlada nered, kaos, strah, prijetnja, ubojstva… Krista se stalno udaljuje od svega bitnoga i važnoga za dobrobit čovječanstva. No, on se uvijek vraća i pritječe u pomoć onima koji je traže, a ostali grcaju u grijesima.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity