Na Cvjetnicu spominjemo se svečanoga Isusova ulaska u Jeruzalem. U Velikom svetom tjednu slavimo sve velike dane, a napose Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, te potom ulazimo u slavlje najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. Na Cvjetnicu umivamo se u cvijeću i obavljamo procesiju oko crkve s maslinovim grančicama.
Na Veliki četvrtak sjećamo se uspostave presvete Euharistije i uspostave Svećeničkog reda. Euharistija je za nas izvor i vrhunac kršćanskog života. Tu nam se Krist daje pod prilikama kruha i vina, a nudi nam se i u svojoj riječi koju slušamo i o kojoj razmišljamo za vrijeme euharistijske žrtve i gozbe, kao i u sabranoj zajednici, te u liku svećenika. Da bi se mogla događati Euharistija, Isus je uspostavio Sveti red. Taj je dan za sve nas i za cijelu Crkvu dan radosti (dies gaudium).
Veliki petak je dan kad slavimo muku i smrt našega Gospodina Isusa Krista. To je dan plača i suza (dies lacrimarum), dan kajanja i molitve za oproštenje grijeha. U svjetlu Kristove muke gledamo svoju muku i odlučujemo se na nošenje svoga križa kroza svih svojih 14 postaja križnoga puta po ravnu i po brdu. Kristove nas postaje potiču na nasljedovanje njegova života, jer je to put prema slavnom uskrsnuću.
Velika subota jest dan šutnje (dies silentium). Krist je u grobu i mi se okupljamo na molitvu u šutnji. Razmišljamo o tajni smrti nakon koje slijedi slavno uskrsnuće. Krist je prošao naš životni put. Umro je da bismo i mi s lakoćom mogli preminuti, biti pokopani tijelom u zemlju kako bismo jednoga dana, o uskrsnuću mrtvih, uskrsnuli i naše preobraženo tijelo da se pridruži duhu i tako, ako smo to zaslužili, vječno slavimo svoga Boga u njegovu nebeskom kraljevstvu. Poslije Velike subote slijedi proslava Uskrsa, Kristova uskrsnuća iz groba.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity