Nakon Isusova uzašašća na nebo (Dj 1,12-14), nakon iščeznuća na Maslinskom brdu, apostoli se vraćaju u Jeruzalem. Ulaze u svoj životni sobičak i tu skupa s Blaženom Djevicom Marijom čekaju silu odozgor, tj. Duha Svetoga. Ne čekaju oni Duha Branitelja u stanju bezvoljnosti ili razočaranosti, nego u molitvi, i to skupa s Gospom. Kako je ovo lijepa slika: Apostoli s Gospom mole za dolazak Duha Božjega! Koliko god oni imaju duhovne snage za nastavak Božjeg djela, ipak im je potreban Duh Božji za to djelo. I nama je potreban isti Duh da bismo mogli izvršiti svoja djela, a pogotovo velika djela koja nam Crkva nalaže da ih činimo u ovome svome vremenu i prostoru. Tko misli da to može samo svojim silama, vara se. Bog treba po nama i kroz nas djelovati u svijetu. Mi smo njegove “izabrane posude”.
Petar nas u svojoj poslanici (1 Pt 4,13-16) potiče na radost jer smo zajedničari Kristovih patnja. To nam je vrlo dobro poznato kako je Krist patio i kako i nas slijedi sličan ili isti oblik patnje u ovome svijetu. Upozorava i na tu činjenicu pogrđivanja kršćana zbog imena Kristova koje slijedimo, u kojem smo kršteni i u kojem postojimo, te govori da se i tome trebamo radovati i da je to za naše duhovno blago. Budući da u nama prebiva Duh Božji, ne možemo klonuti u ovome svijetu iako nas proglašavaju ubojicama, kradljivcima, zločincima ili nametljivcima, sve to možemo pretrpjeti i ne stidjeti se zbog toga nego naprotiv tim objedama i tom patnjom slaviti Boga.
Odlomak iz Evanđelja po Ivanu (Iv 17,1-11) govori o Isusovoj molitvi da ga Otac nebeski proslavi onom slavom koju je imao prije negoli je svijeta bilo i da Isus proslavi svoga Oca svojim životom i izvršenim poslanjem u svijetu kako bi iz te uzajamne životne slave proizišlo spasenje i život vječni svima koje je Otac povjerio i dao Sinu, tj. nama vjernicima i ovozemnim putnicima, nama djeci Božjoj. Život vječni sastoji se u spoznaji Isusa Krista i nebeskoga Oca te u nasljedovanju Kristova puta proslave Boga. Spoznaja i nasljedovanje vezano je za svu istinu koju je Bog Otac po Sinu nama predao. Ta je istina izrečena riječju koju mi redovito čitamo i slušamo, a njezine poticaje nasljedujemo u svome svagdašnjem životu. Isus za nas moli jer smo još na svijetu i na putovanju, još smo u svim životnim iskušenjima i opasnostima.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
