Judu je otpočela peći savjest što je izdao najvećega prijatelja, onoga koji ga je mogao najbolje nagraditi i u ovome, a pogotovo u onome životu. Vidjevši konačno da je krenulo suđenje Isusu, teško se razočarao nad svojim nedjelom, i nije mu ništa bolje preostalo nego to da se iskreno pokaje i vrati 30 srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama. Javno je izgovorio ove riječi: “Sagriješih predavši krv nedužnu!“ Oni koji su mu dali novac rekli su da se to njih ne tiče, te da je to Judina odluka, opredjeljenje i čin. Kakva lažna misao i utjeha da oni nisu krivi za Judu i da oni nisu sudjelovali u istome djelu protiv Isusa. Ako oni misle da će Juda biti kažnjen od Boga za svoje djelo bez njih, varaju se. U zabludi su ako pomisle da će oni, ako je ipak Isus Sin Božji, njih primiti u svoje Kraljevstvo a Judu neće. Potom je Juda bacio kesu sa srebrnjacima u jeruzalemski Hram i otišao negdje izvan grada i objesio se o neko drvo vrste Cercis Siliquastrum, koje je kasnije prema njemu nazvano Judino drvo, Judić. Na grčkom glasi kerkis, što na hrvatskom znači čunak, smrljika, smrdljika morska i sl. Kod nas po primorju sadi se i uzgaja kao ukrasno drvo, jer ima široki raspon grana i lijepe cvjetove. Naraste 8 metara.
U zadnji čas Juda je htio Isusa osloboditi, ali bilo je prekasno. Glavari svećenički uzeli su novce govoreći da nije dopušteno tu krvarinu staviti u hramsku riznicu. Nakon međusobnih razgovora i dogovora za te novce kupili su lončarovu njivu koja se zove “Krvava njiva“ na kojoj je oblikovano groblje za ukop stranaca. Sve se to zbilo prema riječima proroka Zaharije, a time su se ispunile i riječi proroka Jeremije: “Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.“ (Јеr 19,1, 6, 11; Mt 27,9-10). U to vrijeme Judine izdaje za 30 ѕrеbrnјаkа mogao se kupiti јеdan rоb, a u starozavjetno doba, kad se dogodila prodaja Јоѕірa u Egipat, također je cijena jednoga roba bila 20 ѕrеbrnіh šеkеlа, što je poprilici oko 30 srebrnjaka.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
